Judita

Šesto pjevanje

Libro šesto

Obrati im se Judita, govoreći: “Slušajte to govorim.

Obrativ se Judit, reče: “Slište ča dim.

Bog će nam dodijeliti još milosti nakon ovoga.

Bog nam će posudit još milosti za tim.

Nabodite na jedno koplje tu glavu i pođite

Zbodte kopjem jednim glavu tuj i pojte

gore na grad s njim, te otiđite kada ga namjestite.

gori na gradu s njim, ter umistiv ojte.

Ništa se ne bojte. Kada svane dan,

Ništar se ne bojte. Kada isteče dan,

otvorite vrata, pođite s bukom, s oružjem van.

odparvši vrat, projte z bukom, s oružjem van.

Svaki pred gradom neka stane, još nemojte poći dolje,

Svaki prid gradom stan, da još ne poj doli,

i neka se ne pomakne s mjesta, i neka ne krene.

ni se sa mista gan, ni kreni dotoli.

Sve dok se njihovi tabori, kada vas vide ondje,

Dokol njih okoli, totu vas videće,

ne uzbune i kada pođu prema šatoru

zbuče se ter poli šatora hodeće

i štitovima udarajući ne pođu buditi onoga,

i šćiti kučeće budu budit njega,

koji se više nikada neće probuditi.

ki se zbudit neće jur za vika sega.

One što ga budu vidjeli gdje leži bez glave

Ki kada vide ga prez glave ležeći

i sav krvav, strah će spopasti.

i karvava svega, hoće jih strah sveći.

Kada ih vi odozgo vidite gdje bježe,

 Vi kad jih bižeći od zgoru vidite,

tada hitro požurite na njih se oborite.

tad smini hiteći na njih oborite.

Slobodno navalite, jer će ih vama pod noge

Slobodno naprite, jer pod noge vaše

Bog pobacati, dat će im zle paše.

Bog njimi poskite, dat jim će zle paše.

Prisjest će im čaše koje su sinoć popili,

Probavit će čaše ke su sinoć pili,

ginut će njihove baše, a vi ćete biti nepobijeđeni.

ginut će njih baše, vi ćete bit cili.

I onu silu kojoj se Mezopotamija

I kojojno sili Mesopotami(j)a

predala i ražalostila se i sva Cilicija,

pridav se uhili i sva Cilici(j)a,

i još s njom Sirija, sada ćete vi

i još s njom Siri(j)a, tuj ćete sada vi

rastjerati, da podbrusi pete ne obazirući se.”

raztirat, da svi(j)a nogami kud ne vi.”

Kako im je rekla, svi su tako učinili.

Kako jim reče, svi tako učiniše.

Ahior, jer je vidio kolika je moć bila

Akior, jerbo vi kolika moć biše

od Boga, s kojim su pobijedili, napustio je pogansku zabludu

Boga, kim dobiše, poganski blud pusti

u kojoj je prije živio, počeo je izvršavati židovski zakon.

u ki pri živiše, poča zakon bljusti.

Srcem i ustima je počeo štovati jednoga Boga,

Boga sartcem, usti jednoga počtova,

koji ga nije ostavio. Nakon što se obrezao,

njega t’ ne popusti. Pokol se obrizova,

tu se zauvijek nastanio sa svojom obitelji,

tuj vazda stanova sa obitil’ju svom,

sveto je poživio u tom gradu do kraja života.

sveto životova do konca u gradu tom.

Vidiš li ako je pravde u kojem čovjeku,

Vidiš li da u kom čoviku pravda jest,

ako ga još i grom udari, dobro će mu donijeti.

još da ga triska grom, u dobro ga će unest.

Dobro će ustati i sjesti, veće će ga nevolje

Dobro će ustat i sest, vekše će nevolje

napokon navesti da se lakše spasi.

napokon ga navest na spasen’je bolje.

Danica već otočiće svjetlom je odijevala,

Danica jur skolje zrakom odivaš,

i crveno polje suncu je ustupalo.

ter čarljeno polje suncu pušćivaše.

Sunce je već provirilo vani svijetlu glavu,

Sunce podivaše jur svitlu glavu van,

već je svuda svitalo, već je bio bijeli dan.

 jur svuda sivaše, jure bi bili dan.

Nataknuta na koplje na kuli je stajala tikva,

Zbodena na ostan na turnu tikva sta,

i ništa ne čekajući, s oružjem je družba sva

 i ništar ne postan, s oružjem družba sva

svi skupa na vrata provalili van uz buku.

barom po vrata ta buknu z bukom na dvor.

Trubač je stao svirati prema vojsci odozgo.

Trumbitaš praskat ja protiva vojsci zgor.

Po vojsci je nastao gromor, pojurili su k šatoru.

Po vojsci sta gromor, tekoše k šatoru.

Oni koji su bili pod šatorom, krenuli su prema odaji.

Ki bihu pod šator, staše prid komoru.

Oružjem su zabučili, želeći uzbuniti Holoferna,

Oružjem koporu, Oloferna zbučit

jer mu nisu smjeli lupati po zasunu.

 hteć, jer na zaporu ne smihu mu kučit.

Uzalud im je bilo bučiti, on se nije probudio.

Zamani bi bučit, on se ne probudi.

To ih je počelo mučiti. Sišli su vojnički časnici

Tim se jaše mučit. Shode glave ljudi

do vratara, i rekli mu da sada probudi njega,

vrataru, da zbudi njega sad, rekoše,

čije su sudove vojvode došle čuti

koga čuti sudi vojvode dojdoše

govoreći: “Izišli su iz zakutaka miševi,

Govore: “Zidoše od zakutak miši,

te su nas zatekli da boj biju kao pješaci.”

ter nas zatekoše da boj bi(j)u piši.”

Tada je Bagoa ušao, udarajući kapom o dlan,

Tad Vagav ulisši, u dlan bi beritom,

zatim je poslušao, jer je mislio da spava s Juditom.

za tim poposliši, mneć da spi s Juditom.

Kada nije čuo iza tkanine ni šuškanje niti govora,

Ne čuvši za svitom šušnja ni govora,

stavi prst na zavjesu, razmakne zastor.

zadi parst za plitom, razmaknu zastora.

Ugledao je odozgo truplo gdje leži bez glave,

Ugleda trup zgora gdi leži prez glave,

a pod njim je kora krvave postelje.

 a pod njim je kora postilje karvave.

Zavapi i podere plavu odjeću na sebi,

Zavapi i plave razdri o se rube,

i počupa pahuljaste sjede na bradi.

 i brade pahljave sidine oskube.

Zatim sam tražeći, plačan pojuri da vidi

 Zatim sobom snube, plačan teče vidit

skrovite odaje u kojima je stanovala Judita.

od skrovišća kruge u ke staše Judit.

Kada je nije našao, počeo je žuriti da van istrči.

Ne zastav ju, hitit ja da van isteče.

Kada je istračao počne vapiti: “Jedna žena”, reče,

Istekši ja vapit: “Jedna žena”, reče,

“Židovka, isplela je zamku u ovom dvoru,

“Židovinka, spletče rugo u sem dvoru,

sramotno je namjestila zamku Nabukodonozoru.

priročno poleče Nabukodonosoru.

Evo u svojoj odaji Holoferno trune

Evo u svu komoru Oloferne kopni

gore na postelji, na njemu nema glave!”

na postilji goru, na njemu glave ni!”

Kada su asirski vojvode saslušali glas o ome,

Asirski baše ti glas kada slišiše,

zajauknuli su svi i odjeću poderali.

obojmeknuše svi i svite razdriše.

Svi su se prestrašili, kao onaj kojemu su valovi

Svi se pristrašiše, kako komu gavun

kada su izbili gavun, odnijeli držalo od krmila i krmilo.

vali zbiv odniše argutlu i tamun.

Vjetar pušući maše jedrom, huće,

 Dimajući garbun jidrom paha, huhće,

miješa pijesak s morem, a on od straha dršće.

miša s morem salbun, on od straha darhće.

Od takva straha oni dašću dok im srce udara,

Takim strahom dahće bjeno sartce ovih,

plač i vapaj zaorili su se, i sve su obišli.

plač ter vapaj bahće, i jur obide svih.

Nije ostalo krvi u njima, i kada su vidjeli na gradu

Ne osta karv u njih, i vidiv na grad dil

dio Holofernovog tijela, još ih je više bio strah.

udov Olofernjih, strah jih je veći bil.

Žamor je odasvud vrio, smeo se sav tabor.

Marmor je svuda vril, smete se vas okol.

Nastala je strka vojske, svatko se dao u bijeg.

Starknja usta od sil, svak je bižat obol.

Kao kada se sokol vine u nebo,

Kako kada sokol u nebo se vija,

a jato se ptica odozdo naširoko razleti.

jato se ptic odzdol široko razvija.

Te se skupi što može prije, naprijed se dižući,

Ča pri more svi(j)a, naprid se po(j)ima,

jer ga strah gura, pa ne može uhvatiti daha.

 jer ga strah zabi(j)a, duše ne po(j)ima.

Tako je tada njih bojazan tjerala,

Tako tada njima bojazan micaše,

tamo-amo po polju su se raspršili.

simo-tamo svima po polju starkaše.

Svaki se bojao jer Betulijana

Svaki se bojaše jer Betulijani

naoružanih mnoštvo je stajalo nad njima po brijegu.

oružnih hust staše nad njimi u strani.

Kada su vidjeli da su asirski vojvode pobjegle,

Ki vidiv da bani asirski odbigoše,

s onih gornjih položaja vičući su jurnuli.

s onih gornjih stani vičući stekoše.

Stižući ih mnoge su proboli kopljima.

Stižući bodoše mnozih šćipačami.

Mnoge su posjekli sabljama po plećima.

 Mnozih posikoše po pleću sabljami.

Mnogi koji su bježali na konjima po šumama,

 Mnozih ki lugami na konjih bižahu,

pobijeni praćkama legli su u prah.

sabjeni praćami legoše u prahu.

Netragom su nestajali. Nikada tolike sile

Nevidom svi(j)ahu. Nigdar toke sile

u tolikom strahu, ja mislim, nisu bile.

u toliku strahu, ja mnju, nisu bile.

Kud su god išle, nisu toliku silu manje

Kud su god hodile, ni kih moći manje

snage napale, niti ih tako lako otjerali.

 jesu naskočile, ni tirale hlanje.

Ozija, je naredio da na njih navale iz gradova,

Ozi(j)a, da na nje od gradov pripuste,

jer će im biti ravni, da ih ne propuste.

jer će biti sa nje, da jih ne upuste.

I da mnoštvo vojske zaskoče po cestama.

I da ljudi huste zaskoče na cistih,

mače, ki to zuste tičući po mistih.

To je pisalo u pismima, te kada su to pročitali,

To pisa u listih, ke kada pročtaše,

iz istih onih mjesta brzo su trčali.

od mist onih istih harlo se sticaše.

Te su ih potjerali, mlatili, udarali,

Ter ti jih tiraše, derući, bi(j)ući,

dopirući sve do njihove granice.

gdi su njih mejaše deri dopirući.

Počeli su silaziti iz Betulije, svi oni

Meu tim slazući od Betuli(j)e, ki

koji su ostali čuvati grad.

 grada čuvajući ostali bihu svi.

U Asirskom taboru koji je ostao prazan,

 Asirski okol gdi biše ostao pust,

razgrabili su na gomile mnogo plijena.

mnogu pratež ondi raz(u)zeše u hust.

Kao vinograd gust, kada je voće zrelo,

Kako vinograd gust, kad je voće zrilo,

Ako ga ne čuva čuvar ili strašilo,

koga ne bude bljust pudar ni pudilo,

pokrije jato čvoraka, ne ostave netaknuta ni grozda,

jato ga pokrilo čvarljak, grozd ne ojde,

te kada se najedu, odu punih podbradaka.

kad se je najilo, s punom gvačom pojde.

Tako svaki dođe kada je nakrcao šiju,

Tako svaki dojde ši(j)u nakarcavši,

i u grad uđe, kada je tabor pretražio.

i u gradu projde, okol razsakavši.

Za njima su dotjerali, ono što su mogli dotjerati,

Za njimi prignavši, ča gonit mogoše,

oni koji su vojsku otjerali, vratili su se kao pobjednici.

 ki, vojsku zagnavši, z dobitjem pridoše.

Tu su donijeli blago od asirske sile,

Tuj blago snesoše od asirske sile,

i svima onima koji su dotrčali, rekli su da ga podijele.

i ča dotekoše, svim riše da dile.

Nikoga nisu rastužili, svi su bili bogati,

Nikogar ne uhile, svi biše bogati,

i iz punih zdjela su počeli jesti.

 i po pune zdile jaše blagovati.

Počeli su se napijati, odajući hvale Bogu,

Jaše napi(j)ati, Bogu hvale daje,

i veseliti se redom govoreći

i veseli stati redom počitaje

gdje je tko koga dostigao i ubio ga,

gdi ki dostizaje biše koga ubil,

gdje je tko pritrčavao i put prepriječio.

 gdi ki priticaje biše put zaskočil.

Bože, kolika zloća kolikih vojski,

Bože, kolikih sil kolika gardina,

slava kolikih junačkih djela i visina samohvale,

kolikih slava dil i hvale visina,

kako brzo nestaje kada se skrši napola!

koli vred izlinja pribiv se na poli!

Tako Bog čini svima koji su oholi.

Tako Bog načinja svih ki su oholi.

Svi su okolni gradovi priredili veselje

Svi gradi okoli činiše vesel’ja

i na svetom stolu su klali mnogo teladi.

i na svetom stoli klaše mnoga tel’ja.

Prekrili su tlo cvijećem i zelenilom,

Cvitja tere zel’ja tla su natrusili,

zidove su obložili borovinom i jelama.

 borja tere jel’ja zide su nadili.

U trube su trubili, u bubnjeve bubnjali,

Trublje su trubili, bubnji su bubnjali,

u svirale svirali, u citare udarali.

svirale svirili, cindre privartali.

Boga su hvalili pjevajući pjesme,

Hvalu Bogu dali u pisnih pojući,

plesali su plesove, paleći svjetiljke.

tance su igrali, svitila žegući.

Odavali su pohvalu Juditinom djelu,

Hvalu još dajući dilu Juditinu,

zbog kojeg su dobili plijen koji su skupili.

kim dobivajući skupiše litinu.

I gradovi koji su mislili da će poginuti pod težinom takve sile,

I gradi u istinu zdrišiše straha grop,

uistinu su odriješili čvor straha.

 ki mnjahu da zginu pod toke sile snop.

Elijakim, veliki svećenik iz Jeruzalema,

Eliakim, veli pop od Jerosolime,

nosio je namočeno škropilo kojim je škropio kako bi skinuo

noseć smočen isop kropljaše da snime

nečistoću s onih koji su se oskvrnuli

nečistoć onime ki se ockvarniše

kada su uzimali haljine mrtvih, koje su ubili kada su ih tjerali.

svite martvih prime, kih zagnav ubiše.

Za njim je išao veliki zbor svećenika,

Za njim ti grediše popovi mnogi zbor,

i za njim hodajući stigli su ispred Betulije.

s njim grede dopriše Betuliji na dvor.

I kada je pred njih odozgo Judita izašla,

 I kad pram njim odzgor Judita iskasi,

svačiji ju je govor pozdravio s hvalom.

svakoga ju govor s hvalom dobročasi.

Rekli su joj: “Ti si slava svega Jeruzalema,

Riše joj: “Slava si Jerosolime sve,

sva si radost naša, čast ove zemlje.

sva radost naša si, počten’je zemlje se.

Jer se tvoje srce muški ponijelo,

Jere je sartce tve muški se nosilo,

po tebi je ovo mjesto oživilo krajeve.

 tobom je strane ove misto oživilo.

A sve je to bilo, jer je čistoću tvoju

A sve je to bilo, jer čistoću tvoju

Bog pogledao milo i dao ti svu svoju milost.

pogleda Bog milo i da t’ milost svoju.

Jer si ostala mirna, nisi upoznala muža,

Jer sta u pokoju, muža ne poznavši,

i u društvu si svetih, pošto ti je onaj prvi umro.

 i u svetih broju, parvi ti umarvši.

Bog kada je tebe zazvao skinuo nam je breme

Bog tebe zazvaši sparti nas brimena

i kada je tebe odabrao proslavio ti je ime.

 i tebe obravši proslavi t’ imena.

Time ćeš biti blagoslovljena u sve dane.

Tim blagoslovljena biti ćeš po sve dni.

Bit ćeš blažena ondje gdje dobroti nema kraja.”

Biti ćeš blažena gdi dobru konca ni.”

Takvim su riječima oni su slavili

Takovom nju oni besidom slavljahu

i s njom su prikazivali poklone Bogu.

 i Bogu pokloni s njom prikazivahu.

Tko god je imao blaga od Holoferna,

Ki godi imahu Olofernja blaga,

k njoj su ga donosili, a ona ga je davala Bogu.

k njoj ga prinošahu, ona Bogu da ga.

A sada je snaga mojih stihova, da nju hvale,

A sad veras snaga mojih nju hvaliti

slaba i gola. Ipak se neću štedjeti

slaba jest i naga. Ništar manj naviti

izricati hvale, koliko mogu,

neću se šćediti hvale, koko mogu,

jer se ne mogu načuditi njezinu djelu.

jer se isčuditi dilu nje ne mogu.

Smionost svoju veliku je pokazala Debora,

Smionost svoju mnogu ukaza Delbora,

kada je razbila mnoštvo vojske kod Tabora,

kad razbi nalogu vojske kon Tabora,

ali čast toga djela je podijelila s Barakom

da čast togaj stvora z Barakom razdili

i s ljudima njihova kraja koji su bili sudionici u tome.

i s ljudmi njih dvora ki biše u tom dili.

Još se hvala odaje i Jaelinoj sili

Jahele još sili hvala se pomina

jer je ponizila kanaanskog kralja Jabina.

jer kralja uhili od Kane Jabina.

Kada je bila smiona da ubije Siseru

Kadano bi smina Sisaru ubiti

koji mu je uobičajeno nosio plijen.

 kino k njemu plina općaše nositi.

Ali to je učinila ona (Jahela) sama njemu (Sisari) samomu,

Da to učiniti sama a samomu,

i čavao mu zabiti već prestrašenom

i čaval zabiti (j)ur pristrašenomu

bilo je lakše nego pogubiti onoga što dok stoji među svojima

laglje je ner tomu ki steć meu svojimi

prijeti svakomu da će svima zavladati.

prićaše svakomu da će vladat svimi.

Još se s njihovom slavom može usporediti i ona koja je Šebi

Još je dika s timi i onoj ka Sibi

svojim savjetom skinula glavu kao ribi.

svitom svojim snimi glavu kako ribi.

Grad Abel Bet Maaki već je bio pred propasti

Grad jur na pogibi tad Abela biše

i u toj su se nevolji tako oslobodili.

 i u toj potribi tim se slobodiše.

Zato što je to njemu jednome učinilo njih mnogo

Da toj učiniše jednomu vele jih,

pripala je hvala njoj koja ih je na to navela.

a njoj hvala biše ka na to svede jih.

Ali ona koja je sama između njih mnogo ubila vojvodu

Da ka meu veće jih sama vojvodu ubi

i time sve zatrla, koliko je bila slavnija.

i tim zatira svih, koli slavni(j)a bi.

Nisu bile toliko smione ni Palada ni Dijana,

Palas smila ne bi toko ni Diana,

kada bi prizvale k sebi još i Peana sa strijelama.

prizvavši joj k sebi s strilami Peana.

Ni ona Trojanka koja je kralju nos odrubila,

Ni kano Trojana kralju nos odrubi,

sasvim očajna, jer joj je pogubio sina.

sasvim desperana, jer joj sina zgubi.

I one koje su stajale nasuprot muškim vojskama,

I keno suzubi muških vojask stahu,

jake poput hrastova, hrabro su se nosile,

 jake kako dubi, hrab(r)o se nošahu,

na konjima su trčale bez desne sise,

na konjih ticahu prez sasa desnoga,

ondje gdje su pritiskale oštro koplje.

gdino prižimahu kopja bodežnoga.

One ne bi smjele niti pogledati u obraz onoga,

Ne bi smile toga u obraz pozriti,

koga je Judita smjela pogubiti.

a smila je koga Judita zgubiti.

Kojoj se dakle Hipoliti, kojoj Pentesileji,

Koj poni Hipoliti, koj Pantasileji,

može saviti kruna, koja je na ovoj?

more se saviti kruna, ka je oveji?

Nije takve slave dostojna ni ona, koja kada

Ni slave takeji dostojna, ka kada

je čula da je grad Babilon koji je bio u njenim granicama,

ču na svojoj meji Babilona grada,

sam sobom zavladao, odmetnuvši se od nje,

da se sam oblada, od nje se odvargši,

nije podignula kosu sve dok ga opet nije pokorila.

opet ga podklada, kose ne uzvargši.

Ni one koje je tek svrgnula s konja

Ni keno ner svargši nepri(j)atelja s konj

i život mu oduzela, mačem ga sijekući.

i život mu stargši, mečem sikući po nj.

Takav je tada bio zakon među Sarmaćanima,

 Takov tada zakon biše meu Zamate,

jer se prije toga nisu mogle udati.

nimahu taj poklon da budu mužate.

Ni one koji su rekli da će buzdovanima dobaciti Pira

Ni ke Pira z bate rekoše odrinut

ispod Sparte, ili s njom izginuti.

 ispod Sparte da te, ali s njom izginut.

Zato što nisu htjele nikamo otići od nje,

Zato od nje minut inamo ne htiše,

Pir je poginuo, jer su se i one borile.

Pir osta ostinut jer se i one riše.

Ni one koje se, kada su rimske legije razbile Cimbre,

Ni ke, kad razbiše Cimbre rimske sile,

same ubile jer nisu htjele

same se ubiše jer nisu hotile

živjeti pod drugima,

da budu sidile žive pod inimi,

nego s onima s kojima su tada išle u boj.

ner u boj hodile tada bihu s kimi.

Ni ona koja je od Meleagra primila čast

Ni ona ka primi od Meleagra čast

jer je prva među svima prostrijelila prascu mast.

jer parva meu svimi prostrili prascu mast.

Prascu koji je svaku slast kalidonskih dubrava

Prascu ki svaku slast kalidonskih dubrav

(toliku je imao vlast) neprestano uništavao.

 (toku imaše vlast) gubljaše ne sustav.

Ako sve to skupa staviš, i ako Juditine hvale

Svih tih zajedno stav, ter Judite hvale

usporediš s njihovim hvalama, reći ćeš: Njihove su male.

s hvalami njih pristav, reć ćeš: Njih su male.

Za njom su zaostale kao zec sa hrtom,

Pri toj su ostale kako pri hartu zec,

galeb za sokolićem, mjesec za suncem.

pri sokolku gale, pri sunačcu misec.

Još po zemlji odzvanja glas njihove slave,

Njih jošće slave breč po zemlji boboni,

na zemlji je njihova stečevina – a na nebu je nema.

po zemlji (j)e nje teč – a na nebi (j)e ni.

Juditina zvoni i visoko gore,

 Juditina zvoni i visoko gori,

kamo ju je sa sobom ponijela, gdje su anđeoski zborovi,

gdi (j)u s sobom poni, gdi su an’jelski kori,

gdje su rajski dvori, Kerubini, Serafini,

Gdi su rajski dvori, kerubin, serafin,

gdje su zborovi svetih, gdje je Bog i Božji sin,

gdi su svetih zbori, gdi Bog i Božji sin,

gdje je svjetlost bez tmina, radost bez tuge,

gdi (j)e svitlost prez tmin, radost prez pečali,

gdje nema završetka ni kraja njezinu dobru i hvali.

gdi ni konac ni fin dobru nje ni hvali.

A sada, vi koji ste tražili slavu ovoga svijeta,

A sad, ki ste iskali segaj svita slavu,

koji ste nastojali imati četu slugu,

ki ste nastojali imit slug zastavu,

koji ste digavši glavu vodili vojske

ki li dvigši glavu vojske ste vodili

i prostor svijeta podvrgnuli pod sebe;

 i svita daržavu poda se podbili;

Vi koji ni svojoj vojsci, ni svom blagu broj

Ki ni svojoj sili, ni svomu blagu broj

niste znali reći, živeći u miru

reći ste umili, živeći u pokoj

i u svojoj raskoši: vidite, može li se ta slava

i u raskoši svoj: vi(j)te, je l’ dika ta

vaša natjecati s ovom koja se dala Juditi?

vaša takmena ovoj ka se Juditi da?

Ona se sada sjaji, vi ste u tami.

Ona se sada sja, vi ste u tamnosti.

Nju je radost obuzela, vi ste dosta tužni.

Nju radost obuja, vi ste plačni dosti.

Ona je u milosti kralja nebeskoga,

 Ona je u milosti kralja nebeskoga,

vi ste u zloći paklenoga đavla.

vi ste u gardosti djavla paklenoga.

U to ti se odmah pretvori slava onoga,

Tim ti se svakoga slava vred zamini,

koji je zaboravio Boga, ljubi i cijeni svijet.

 ki zabivši Boga, svit ljubi i cini.

Ali tako nije učinila presveta Judita,

Da tako ne čini presveta Judita,

zato je Bog učinio da je bogata.

zato Bog učini da je blagovita.

Da se kroz sve godine i u vijeke vjekova

Da se po sva lita i po vikov vike

spominje njena hvala, pronose njene slave

 hvala nje počita, nje pronose dike

po moru, po rijekama, po cijelom zemljinu krugu,

po mora, po rike, po zemlje okol vas,

i ondje gdje sve vjernike skuplja vječni spas.

i gdi sve vernike sabire vičnji spas.

Svaki od nas dakle neka je slijedi.

Jur poni svaki nas nju hti(j)mo sliditi.

Počnimo već danas pobožno živjeti:

 Jur počnimo danas pobožno živiti:

moliti, postiti, ponižavati dušu i tijelo,

moliti, postiti, ponizit dušu i put,

nositi kostret, odbaciti gizdave haljine.

ostrine nositi, gizdav odvrići skut.

Držati čistoću puti, tijelu ne dati užitka,

Daržat čistinje put, telu ne dati last,

nego svaki dan šibu rada, da nas ne uvede u napast.

 da svagdan truda prut, da nam ne da napast.

U svemu Bogu dati čast, a ne svojoj moći.

U svem Bogu dat čast, a ne moći svojoj.

Jer pomast Duha Svetog  njoj je uvijek pomagala.

Da Duha Sveta mast pomaga vazda njoj.

Mir utjehe dijeliti ubogima,

Utišen’ja pokoj diliti ubozim,

praštati mnogima gorčinu uvrede.

prostiti nepokoj uražen’ja mnozim.

I nijednom slabom ne uskratiti pomoć,

I svakim nemozim pomoći ne kratit,

i svim se moćnicima obraćati s ljubavlju.

 i ka svakim mozim s ljubicom se obratit.

Ljubav ljubavlju platiti, ljubavlju i zlo.

Ljubav ljubvom platit, ljubvom i gardinu.

Za zle vapiti da im da dobrotu.

Za zlih Bogu vapit da jim da dobrinu.

Ljubiti istinu, laži se čuvati,

Ljubiti istinu, laže se čuvati,

slast nade nikada ne napuštati.

ufan’ja slatčinu nigdar ne pušćati.

To su bili razlozi, zbog kojih se gospodin Bog

To t’ su bili pati, za ke Bog gospodin

udostojio odabrati Juditu, kako govorim.

dostoja se obrati Juditu, kako t’ dim.

Po njoj da ugasi taštu slavu ljutoga Holoferna

Po njoj da zgasi dim Oloferna ljuta

i da da slobodu svima koji čekaju ropstvo.

 i slobod poda svim ki čekahu pruta.

A one koji više ni zamućenu vodu nisu imali za piti,

I ki jur ni muta nimahu ča piti,

suho lice, žutiti se počelo.

 lica suha, žuta pričali nositi.

Po njoj ih je nasitio mnogim obiljem,

Po njoj jih nasiti obil’ja mnogoga,

po njoj ih je napunio još raznim blagom.

po njoj jih naparti blaga još svakoga.

Svi su se narodi stoga počeli veseliti.

Svi puci cić toga veselit se jaše.

Ona hvaleći Boga radosno je pjevala.

 Ova hvaleć Boga radosno pojaše.

Svi, koji su ondje stajali, načulili su uši,

Svak, ki totu staše, uši gori napan,

slušali su njezinu pjesmu, riječi u srce upijali.

pisan nje slišaše, riči svoje zapan.

Ovo je bila pjesma koju je govorila:

Ovo biše pisan ku ja govoriti:

Otvorite usta, počnite hvaliti

“Otvorite usan, počnite hvaliti

i slaviti Boga zvoneći u cimbale,

Boga i slaviti u cimbale zvone,

u kitare udarati, pjevati napjeve psalama:

kitare udariti, psalm peti tone:

Jer Bog je uništio one koji su poveli rat.

Bog bo potr one ki rat podvigoše.

Onima je milost poklanjao koji su stojeći uzdisali.

Onim milost klone ki stav uzdahoše.

Asirske su nas čete došle pogubiti.

Zgubit nas dojdoše asirski odbori.

To nisu postigli, jer ih je Bog oborio.

Toga ne stigoše, Bog njimi obori.

Doline, vrhove, gore su prekrili.

Dolce, varhe, gori bihu pokrilili.

Izvore naših voda su zatrpali.

Vod naših izvori bihu zavalili.

Prijetili su da će popaliti naša sela i kuće,

Požgat su pritili sela naša i stane,

žene s djecom su htjeli voditi u svoje krajeve.

žene z ditcom htili vest u svoje strane.

Druge izraniti, sve smrtno sijekući,

Inim dati rane, svih smartno sikući,

ali nas je Bog naš obranio, njih je slomio tukući ih.

da Bog naš nas brane, njih slomi tukući.

Krvnika je dao u vlast ženi,

Karvavca dajući pod oblastju žene,

želeći da se zbune njihove vojske.

sile njih hotući da budu smetene.

Zato su one bile obuzete velikim strahom,

Zatoj ti spletene biše mnogim strahom,

razbijene i bijene krv su smiješali s prahom.

razbjene i bjene karv smišaše s prahom.

One koje su navalile s golemom bahatošću,

 Ke s nesmirnim bahom bihu nastupile,

a s ovim se gradom nisu smjele boriti.

 a pak s ovim gradom bit se nisu smile.

Holoferna nisu tukle ruke mnogih ljudi,

Oloferna bile nisu mnozih ruke,

niti su ga zaskočile vojske, napnuvši lukove,

ni ga naskočile vojske, napan luke,

niti golemi divovi koji su zgrabili toljage,

ni pojamši suke žiganti nesmirni,

niti ratnici vični zveketu mačeva.

ni od meči zuke ljudi boju birni.

Nego u svečanoj suknji Judita, kći Merarova,

Da u suknji pirni Judit, hći Merara,

i s pameću vjernom Bogu pogledom ga je prevarila.

i pameti virni pozorom ga vara.

Skinula je sa sebe staru udovičku odjeću

Svarže s sebe stara udovna odila

i ostalo je na njoj odozgo zlato, biser, svila.

i sta na njoj zgara zlato, biser, svila.

Zarumenila je i zabijelila sva lica.

Rumena ter bila lica sva učini.

Pošla je kao vila: s tim ga je zavarala.

Pojde kako vila: tim njega prihini.

Time mu je srce na muku stavila pa mu je glavu

Tim sartce u pini stavi mu pak glavu

otkinula kao svinji ili kao ovnu.

odkla kako svinji ali kako bravu.

Njihov se plač mogao čuti kao zavijanje lava,

Čut bi kako lavu vijan’je plača njih,

onih koji su bježali po polju kada su vidjeli moje.

bižeći po travu kad vidiše mo(j)ih.

A oni su potukli njih sve, goneći ih kao životinje,

 Ki jih tukaše svih, goneći kako skot,

njih kojih je bilo sto i četrdeset tisuća.

sto tisuć biše kih i četarsta krat stot.

To je bila Božja volja, da bježe tako

Božja bo to bi hot, tako da bigaše

kada su napustili ogradu tabora. Naši su ih stizali.

okola pustiv plot. Naši jih stizaše.

Naši su ih udarali, oni su izdahnulii,

Naši jih deraše, oni predajući,

naši su ih rezali, oni se nisu opirali.

naši jih rizaše, oni se ne rvući.

Zato sad pjevajući recimo u radosti:

Zato sad pojući recmo u radosti:

Bože svemogući, kolika je tvoja snaga!

Bože svemogući, kolike s’ kriposti!

Tko se može opirati tvojoj jačini?

Ki tvojoj jakosti mogu bit opori?

Sve strepi od tvoje strahotnosti jer si ti sve stvorio.

Sve od tve strahosti terpi jer sve stvori.

Mora se ganuti gora i cijela zemlja,

Ganut se je gori i svita zemlji svoj,

kada ti odozgo, srdito pogledaš na nju.

kada ti odzgori, sardit pogledaš k njoj.

Ali onima u kojima je tvoj strah, bojeći se zgriješiti,

Da strah u kih je tvoj, bojeć se zgrišiti,

ti ćeš im dati mir, ti ćeš ih uzvisiti.

 ti jim ćeš dat pokoj, ti jih uzvišiti.

A onima koji budu prijetili narodu mom,

A kino prititi narodu budu mom,

ti ćeš suditi i satrti ih svojom rukom.

ti jih ćeš suditi i starti rukom tvom.

Po tvojoj će moći pasti u neugasivi oganj,

Pasti će s moćju svom u oganj neugasljit,

biti će hrana onom crvu koji nikad nije sit.”

bit pića čarvu tom ki nigdare ni sit.”

Zatim se narod počne žuriti da krene u Jeruzalem.

Zatim puk ja hitit u Jerosolim pojt.

Pokloniti se Bogu koji ih nije htio ostaviti.

Bogu se poklonit ki jih li ne hti ojt.

Htjeli su tamo brzo doći, putem su se žurili,

Hteć barzo tamo dojt, putem se varviše,

kada su došli, u hram su žurili prolazeći kroz vrata.

prišad, u tempal projt po vrata nagliše.

Žrtve paljenice napravili su gore na oltarima,

Saužge činiše gori na oltare,

ispunili su zavjete prikazujući darove.

zavite svaršiše prikazavši dare.

Stajale su poredane žare gdje se umivaju,

Stahu redom žare gdi se umivahu,

i pare od tamjana svugdje su lepršale.

i tamjana pare svuda se vijahu.

Mirisi su mirisali, psaltiri svirali,

Mirisi vonjahu, zvonjahu psaltiri,

svećenici pjevali, zidovi odzvanjali.

popovi pojahu, odpivahu miri.

Stajali su zlatni svijećnjaci, sedmerostruki,

Sjahu kandaliri zlati, sedmostruci,

i bijele velike voštanice, kao čiste svjelosti.

i bili dupliri, kako puri luci.

Dignuli su obje ruke, a spustili koljena

Dvigši obi ruci, a prignuv kolina

klanjali su se narodi hvaleći Gospodina.

klanjahu se puci hvaleć Gospodina.

Vesela družina učinila je puno radosti,

Vesela družina mnogu čini radost,

jer onima u kojima je bila tama, slađa im je bila svjetlost.

jer kim biše tmina, slaja jim bi svitlost.

Juditina milost predavala je ono oružje,

Juditina milost oružje pridava,

kojim se naoružavala Holofernova oholost.

Olofernja oholost kim se oružava.

Oružje koje joj je tada davao njen narod kada je u grad

Koga joj tad dava puk nje kad u gradu

s plijenom ujahala, veseo gladeći bradu.

s plinom ujahava, vesel glade bradu.

U hram da iskažu tu. Reče: “Čast Bogu.”

U tempal da dadu tuj. Reče: “Čast Bogu.”

I k tome da dodaju krzno koje je na nogu

 I k tomu nadadu karzno na kom nogu

stavljao, onaj koji je ostavio puno oholosti

steriše, ki mnogu oholast odside

kada mu je ona jadnu glavu otkinula.

kad ona nebogu glavu mu odkide.

Tri su mjeseca ostali u Jeruzalemu,

Tri miseci side u Jerosolimi,

tu su pili i jeli. Judita je sa svima

tuj pi(j)ući i jide. Judita sa svimi

vrlo veselo radosti blagdana

vele veselimi blagdane radosti

slavila, jer je primila milost pobjede.

 čini, jere primi dobitja milosti.

Pa su se u žurbi razišli svi,

Paka u naglosti svi se razidoše,

koji su bili gosti, svatko je k svojima otišao.

 kino bihu gosti, svak k svo(j)im idoše.

Prvo su otišli otpratiti Juditu,

 Da parvo pojdoše Juditu združiti,

od nje su otišli počašćeni i siti.

od nje odidoše čtovani i siti.

Ona je postala slavna po svijetu,

Ona posta biti slovuća po svitu,

počeli su je častiti uznoseći je iznad svih.

počaše ju čtiti više svih uznitu.

Od tada uvijek haljinu udovičke čistoće

Zatim vazda svitu udovne čistinje

oblači na sebe, otkako joj je muž umro.

nosi na se zditu, odkol umri muž nje.

Do duboke starosti živjela je u poštenju.

Do stare starinje živi u počten’ju.

Lahesa je muke doživjela u predenju,

 Lakesis trudi nje ču tad u preden’ju,

Kloto u vrćenju, Atropa je prerezala,

Kloto u varćen’ju, Atropos pririza,

kada je ona napunila sto i pet godina života.

Kad ona življen’ju sto i pet lit stiza.

Grob ju je onaj primio u kojem joj muž bio,

Grob ju on poviza u ki joj muž biše,

više se nije digla odonud gdje su je skrili.

veće se ne dviza od tud gdi ju skriše.

Duh se veselio što – iz tjelesne tamnice

Duh se veseliše da – puti tamnice

izbavljen – ide gledati Božje lice.

izbavljen – grediše gledat Božje lice.

Narod licem ponikne u grob plačući zure

Puk obrazom nice nad greb plačan zarča

i govore: “Zatamnila nam je svjetlost Danice,

govore: “Danice svitlost nam pomarča,

nje čiji se glas slavan proširio po cijelom svijetu

 keno glas potarča slavan po svitu svem

i nju je smrt progutala, evo je u ovom grobu.

i nju smart posarča, evo je u grobu sem.

Koja je sama bila vrlo dostojna živjeti

Sama ka biše prem dostojna živiti

do posljednjeg dana svih vjekova, svih godina.

za napokonnji(m) dnem svih vikov, svih liti.

Jao, više je nećemo vidjeti,

Ojme, da viditi nećemo ju veće,

niti s njom govoriti. Okrenula nam je leđa.

ni s njom govoriti. Obrati nam pleće.

Utješit se neće, Judita, za tobom

Utišit se neće, Judita, za tobom

narod ovaj, jer ti koja ležiš nećeš ga povesti sa sobom.

puk ov, jer ležeće neć ga pri(j)at s sobom.

Ti si zatvorena u grobu, mi suze ronimo,

Ti s’ zaparta grobom, mi suze ronimo,

ubijeni smo žalošću, što ćemo, ne znamo.

ubjeni smo znobom, ča ćemo, ne vimo.

Ti si nam bila, znamo, utjeha u tuzi,

Ti nam biše, vimo, utiha pečali,

a sada propadamo kada smo ostali bez tebe.

a sada kopnimo prez tebe ostali.

Svi smo, evo, pali kao posječeni bor,

Svi smo, evo, pali kako prisičen bor,

i veliki i mali vapi k tebi: “Otvori!”

 i veli i mali tebi upje: “Otvor!”

Otvori, i zatvori nas sa sobom u tom grobu.

Otvor, ter nas zatvor s sobom u tom grebi.

Umrijeti s tobom nam više ne bi bila gorka smrt.

S tobom umriti umor gorak nam jur ne bi.

Ali je gorko nakon tebe živjeti životom,

Da gorko po tebi živit je življen’je,

svi plaču što su izgubili utjehu.

svaki plače sebi da zgubi utišen’je.

Što izgubi učenje svake prave riječi,

Da zgubi učen’je svake riči prave,

jer s tobom izgubi ponos svakom slavom.

da zgubi dičen’je svake s tobom slave.

Jao! Jer smo ostali hladno truplo bez glave.

 Ojme! Da prez glave ostasmo marzal trup.

Srce dave jadi, ostali smo prebijeni stup.

Sartce jadi dave, ostasmo pribjen stup.

Jao! Tko može biti tako tup i tvrd,

Ojme! Tko toko tup i tvard more biti,

da neće procviljeti tučen od takvih nevolja

da bjen od tacih krup neće pocviliti

ili zaustaviti tužno jadikovanje?

ali ustaviti pečalno tužen’je?

Gdje ste naši savjeti, gdje si naš ponose?

Gdi ste naši sviti, gdi s’ naše počten’je?

Gdje si urese, gdje si naša časti?

Gdi si urešen’je, gdi si naša časti?

Gdje si uzvišenosti izraelske vlasti?

Gdi si uzvišen’je israelske vlasti?

Gdje si velika slasti svetoga života?

Gdi si vela slasti svetoga života?

Gdje si plaste razuma, gdje si svaka dobroto?

Gdi s’ razuma splasti, gdi s’ svaka dobrota?

Od nas se odijelila, a sad što čekamo,

Od nas se odmota, a sad ča čekamo,

nego samo da nas pogodi neka teškoća!

ner da nam teškota nika pride samo!

Bez tebe se predajemo, bez tebe nigdje

Prez tebe predamo, prez tebe hoditi

ne znamo ići, ni što učiniti.

ne umimo kamo, ni ča učiniti.

Ti si nas znala zaštiti od zla.

Ti nas zašćititi od zla umi(j)aše.

Ti si nas mogla obraniti od sile.

Ti nas obraniti od sile mogaše.

Kao sunce, ti si nam sjala danju i noći,

Sunce, ti nam sjaše u dne ter u noći,

dok si živjela. Tko će sada pomoći?”

dokla ti življaše. Tko će sad pomoći?”

Tim su se gorkim voćem hranili.

Timi žutki voći svi se pokladahu.

Tužbe takve snage su uzimali k srcu.

Take tužbe moći k sartcu privijahu.

Tako tugujući su stajali. Kada je došao osmi dan,

Tako žaleć stahu. Osmi dan kad pride,

svi su već zašutjeli, svatko je kući otišao.

svi jure mučahu, svak na stan otide.

Nije se rodila sila koja bi dirnula

Sila ne izide koja bi zadila

sela ili gradove sinova Izraelovih.

sela ali zide sinov Israila.

Dok je Judita živjela na ovom svijetu,

Dokla je živila Judita na saj svit,

zemlja je bila u miru i mnogo godina poslije.

zemlja je u mir bila i potom vele lit.

Htjeli su da dan u kojem je Holoferno bio pobijeđen,

Dan u ki bi dobit Oloferne čtiše,

uvijek slave oni što su pobijedili.

svećen je vazda bit od tih ki dobiše.

Dok ne stave u  jaram svoj vrat,

Dokla ne podbiše pod jaram svu šiju,

kada su s prorocima ubili Mesiju.

pokol umoriše s proroci Mesiju.

Ovaj poklon dajem, Bogu, mom spasu,

Komu poklon diju, Bogu, spasu momu,

jer vidim kraj tom govorenju.

jere konac viju počitan’ju tomu.

U kojem će Juditi slava trajati sve dok

Juditi u komu slava će bit dokol

ne počne gorjeti krug zemaljskog svijeta.

svitu zemaljskomu počne gorit okol.

Ili barem dotada dok zemlja ova

Ako li daj dotol dokla zemlja ova

bude na listu papira čitala slavenska slova.

bude na karte sfolj slovinjska čtit slova.

Umorna od te plovidbe ovdje jedra spušta

Trudna toga plova ovdi jidra kala

moja nova lađica. Hvala budi Bogu

 plavca moja nova. Bogu budi hvala

koji je skovao nebesa i sve ostalo.

Ki nebesa skova i svaka ostala.

Amen.

Amen.

Ovdje se završavaju knjige Marka Marula Splićanina

Ovdi svaršuju knjige Marka Marula Splićanina

s pripoviješću o svetoj udovici Juditi,

svarhu istorije svete udovice Judite,

štampane u Bnecih pažnjom i nastojanjem

štampane u Bnecih po(m)njom i nastojan’jem

Splićanina Petreta Srićića.

Petreta Srićića Splićanina.

Na svemu Bogu hvala. Amen.

Na svem Bogu hvala. Amen.