Judita

Marko Marulić

Ilustraciju kreirala učenica Gimnazije Pula Elena Kiss.

—

Prvo pjevanje

Libro parvo

Slave i pohvale presvetoj Juditi,

Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,

želim govoriti o njenim hrabrim djelima;

 smina nje stvore(n)’ja hoću govoriti;

zato ću zamoliti, Bože, tvoju svjetlost,

zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost,

nemoj mi uskratiti u tome svoju punu milost.

 ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost.

Ti si onaj koji daje snagu svakome njenom djelu

Ti s’ on ki da kripost svakomu dilu nje

i njenom tijelu ljepotu uz čisto poštenje;

 i nje kipu lipost s počten’jem čistinje;

ti dakle sad i meni tako pomozi,

 ti poni sad mene tako jur napravi,

jezik da izrekne što misao napravi.

 jazik da pomene ča misal pripravi.

Neka ljubav tvoja udahne u mene pravi duh,

Udahni duh pravi u mni ljubav tvoja,

da ne luta puno moja pamet,

da sobo(m) ne travi veće pamet moja,

da se ne zabavlja previše s društvom starih pjesnika,

 bludeći ozoja z družbo(m) starih poet*,

koji su štovali bogove, koji su svezali svijet.

 boge čtova koja, kimi svit biše spet.

Neka si ti nadasve svet, istiniti Bože moj,

Da ti s’ nadasve svet, istinni Bože moj,

ti daješ pjevati slatko, ti si spokoj vjernima

ti daješ slatko pet, vernim si ti pokoj,

a ne zbor od devet djevojačkih kola,

a ne skup trikrat troj† divička okola,

—

Napomena:

Devet je Apolonovih muza, koje se često prizivaju kako bi nadahnule umjetnika.

—

pridodajući još u taj broj Apolona s kitarom.

pridavši još u broj s kitarom Apola.

Uzdigni od dolje moj glas gore prema nebu

Uzdvigni odzdola glas moj k nebu gori

gdje tvoje prijestolje slave zborovi svetaca,

gdi tvoga pristola čtuju svetih zbori,

da se u samome tvome dvoru može slušati,

 da der u tvem dvori bude ti uslišan,

dok izgovaram pjesmu o Juditi.

dokol izgovori od Judite pisan.

Veliki grad Ekbatan je izgradio i uredio

Grad veli Egbatan sazida i sredi

—

Napomena:

Danas grad Hamadan u Iranu.

—

slavohlepan kralj Arfaksat od Medijaca;

 kralj hvale pohvata(n), Arfaksat od Medi;

—

Napomena:

Medijci su stari iranski narod, srodan Perzijancima.

—

koji je već vidio, da može vladati narodom,

pokol jur pogledi, da vlada narodom,

koje je pokorio bezu štete po sebe.

preza svoje zledi kih podbi pod sobom.

Mislio je da mu ni po robovima, ni po bogatstvu, ni po vojsci,

Mnjaše da ni robom, ni moćju od ljudi,

ni plemenitim podrijetlom nitko na svijetu nije ravan;

ni plemenitim rodo(m) na svit mu para ni;

ali sam je spoznao, da najveća slava ljudi,

 da pozna po sebi, jer slava človika‡

koja se može zamisliti, ne traje zauvijek.

najveća, ka se di, ne tarpi dovika.

Kako rika brzo prolazi, ? Naricanje, plač

Da kakono rika barzo mimohodi,

tako svaka slava s vremenom prolazi.

 tako svaka dika s vrimeno(m) odhodi.

I što je netko oholniji,

I ki se uzvodi u višu oholast,

teže mu je kada padne u propast.

teže mu se zgodi kad pade u propast.

Tko je imao toliku vlast i moć,

Ki poni toku vlast i silu imiše,

izgubi svoj glas i čast kada ga pobijede.

zgubi svoj glas i čast kada ga razbiše.

I tko ga dobije, jer poslije toga,

 I ki ga dobiše, jure potomtoga,

kad se oholi, izgubio je mnogo. ?

 jer se oholiše, izgubiše mnoga.

Da je jednak bogu, Nabukodonosor

Pored da je boga, Nabukodonosor

je mislio zbog toga – nije bio razborit.

 mnjaše se dilj toga – nimaše bo razbor.

Jer skupio je mnoštvo ljudi i pored Eufrata

Jer skupiv mnogi zbor i polag Eufrata

razvio je svoj šator i ubio Arfaksata.

razvivši svoj šator, pobi Arfaksata.

S veseljem su ušli kroz vrata Ninive

S vesel’jem u vrata ninivska ulize

i zarobili mnoge sluge u okove.

goneći na jata sužnje u želize.

Malo ih je pobjeglo, mnogo ih je pogubio,

Malo jih ubiže, mnogo jih zagubi,

napunio je sve kuće blagom koje je orobio.

napuni sve hiže blaga ko urubi.

Vitezove je poljubio, svakohga je nagradio

Viteze poljubi, svakoga darova

za koga se dokazalo da se ponio hrabro.

od koga nahoj bi, hrabro da se arva.

Zatim je sazvao plemiće, te je sjeo među njih,

Paka barune zva, ter sede meu njimi,

otvorio je usta, te je govorio pred svima:

otvoriv usta sva, govori* prid svimi:

“Pomoću vas hrabrih, sve sam sebi pokorio

“Ja vami hrabrimi sve sebi podložih

što je bilo drago mojim očima.

 ča godir očimi mo(j)ima obazrih.

Strekao sam slavu i visoko poštovanje

 Slavan se učinih ter čtovan visoko,

i glas o mojim djelima stigao je daleko.

 i glas dili mo(j)ih prostri se široko.

Sada pak, kako nikoga nema,

Sada jure, poko nitkore ne sto(j)i

na zemlji naokolo da me se ne boji.

 u zemaljski oko ki me se ne bo(j)i.

Poručit ću svakome tko s nama graniči,

 Poslat ću da ko(j)i s nami mejaš ima,

poslušno primi moje zapovijedi.”

 zapovidi moji podložan prijima.”

Ugodno je bilo svima, svi su ga pohvalili,

Ugodno bi svima, svi ga pohvališe,

razum, moć s riječima do neba je uzašao;

 razum, moć s ričima do neba uzniše;

Glasnike su poslali koji, žureći se,

 posle odpraviše ki naglo hodeći

granice prijeđu, gradove posjete.

mejaše objizdiše, gradove proseći.

Nosili su zapovijed Nabukodonosora,

Zapovid noseći Nabukdonosora,

tražili su vlast nad većim prostorima.

 gospotstvo hoteći vekšega prostora.

Ni gradovi, ni zemlje, nisu se poklonili,

Ni gradi, ni hora, ne pokloniše se,

i s tom porukom, u zoru, vratili su se kralju.

 i s tim, kad bi zora, k kralju vratiše se.

Čudeći se tome, malo je zašutio,

On tomu čude se, pomuča nikoko,

a zatim ljuteći se, počeo je prijetiti žestoko.

a paka sarde se, ja pritit žestoko.

Govorio je tako: da će sve pogubiti

Govoreći tako: da će svih zgubiti

koji ne bi htjeli učiniti kako on želi.

ki ne htiše, kako on reče, učiniti.

I počeo je vikati:” Upoznat ćeš što sam –

I priča vapiti: “Poznati ćeš ča sam –

to će biti brzo – Karmele i Libanone,

toj će harlo biti – Karmele i Libam,

Cedre, pridodajući vam Damask sa Cilicijom,

 Cedar, pridavši k vam Damask s Cilici(j)om,

i svu rijeku Jordan sa svom Galilejom.

 i svu riku Jordari sa svom Galilejom.

Uz to sa Samarijom jeruzalemski grad

Jošće s Samari(j)om jerosolimski stan

i s Etiopijom dobro će biti znan.

i s Etiopi(j)om dobro će biti znan.

Što može unutar i van moje države moja moć,

 Ča more doma i van oblast i jakost ma,

i koliko sam silan ja s mojom državom.”

 i koli sam silan s mojom daržavom ja.”

Zatim ne čekajući nimalo, zakleo se prijestoljem

Zatim nimalo sta, priseže pristol’jem

koje se sve sjajilo od zlata i dragog kamenja

 ko se sve zlatom sja ter dragim kamen’jem

i svim znamenjem kraljevske raskoši,

 i svakim zlamen’jem kraljevske razblude,

da će se to uskoro, uskoro ispuniti.

 da to s ispunjen’jem skoro, skoro bude.

O koliko se varaju oni koji govore o budućnosti,

O koliko blude ki kažu došasna,

sude bez razboritosti, kao iza sna;

 brez razbora sude kakono iza sna;

Čovjek to ne zna ako mu ne otkrije

človik bo to ne zna ako ne očituje

onaj koji sve zna i svugdje vlada.

 njemu ki svaka zna i svud gospoduje.

Kralj tako bjesni – sunce svijetla lica,

Kralj tako jiduje – sunce svitla lica,

na zapad zalazi, iza mora se sakriva;

na zapad minuje, za more skri nica*;

Noć već stiže tako da narod, životinje,

 noć jure podtica da narod, živine,

čovjek, zvijer i ptica, ostavljaju posao, idu spavati.

človik, zvir i ptica, pustiv teg, počine.

Samo on zaista, prepun ljutnje,

Sam ov do istine, pripun rogobore,

—

Napomena:

Rogobore – nezadovoljstvo, ljutnja.

—

ležeći na prekrivačima, ne može zaspati.

ležeć na perine, usnuti ne more.

Jao, moj jadniče! Što ti koristi gospodstvo?

 Ojme, moj nebore! Gospodstvo ča t’ prudi?

Nitko sada nije budan, a tebe muče misli.

 Ne bdi sad nitkore; tebe misal trudi.

Kao kad luta tamo – amo

Kakono kad bludi sobom simo-tamo

bijesan pas među ljudima, ne zna gdje bi išao,

bisan pas meu ljudi, pojti ne umi kamo†,

nego se samo vrti i vreba da ugrize,

ner se varti samo ter ujisti preži,

onamo, ovamo, kesi se i reži.

onamo, ovamo, ciri se i reži.

Tako on, koji leži, misleći, baš

Tako t’ ov, ki leži, misleći, sasvima

ništa ne radi, a nema mira;

ništare ne teži, a pokoja nima;

Glavom svugdje kima i okreće se,

 glavom svuda kima i sobom privraća,

stišće oči, ali san ne dolazi.

posažmi očima, da san se odvraća.

Jer se vraća tuga koja ga muči,

Jere se navraća pečal ka ga karti,

te pohlepa bocka želeći sve poplijeniti;

ter skupost pribaća sve hteći odarti:

Daj joj da proždre sve što želi od svijeta,

sve joj daj požarti ča želi od svita,

a ipak neće do smrti nikad biti sita.

 li neće do smarti nigdare bit sita.

Još iz dna nije sasvim zarudjela zora,

Još iz dna izvita ne biše sva zora,

ni rosa sa cvijeta opala, a gora se

 ni rosa sa cvita opala, da gora

već bijeli gore na visokim vrhovima,

 biljaše jur zgora visoko varhami,

a struja od mora je miješala iskre.

a struja od mora mišaše iskrami.

Već je noć s tminama pošla dolje,

Jure noć s tminami doli pošla biše,

a dan sa zrakama se još nije digao,

da još dan s zrakami uzišal ne biše,

kada su se skupili vijećnici u odaji,

 kada se skupiše vićnici u komori,

jer ih je kralj pozvao, kojima je ovako progovorio:

 jer jih kralj zoviše, kim tako govori:

“U svem mom dvoru sluge najvjernije

“U svem mo(j)em dvori sluge najverniji

i u svakom zboru u svemu razumniji

i va svakom zbori u svem razumniji

i meni miliji! Znajte da me moja misao

 i meni miliji! Znajte da misal ma

veoma grize i izjeda dok ne vidim

vele me grize i ji dokla ne vidim ja

da sva mjesta, koja na svijetu gospodare,

da svaka mista, ka na svit gospoduju,

budu pokorena i da svi mene poštuju.

podložna budu i da svi mene uščtuju.

Zato odlučujem zaratiti sa svima

Zato odlučuju sa svimi imit rat

koji ne obećaju da će se meni pokoriti.

 ki se ne obituju poda mnom da će stat.

A prvo ću osvojiti države od onih

A parvo ću obujat daržave od onih

koji se ne žele predati kako bih ja to htio,

ki se ne htiše dat kakono ja hotih,

nego poruzi i podsmijehu u takvoj stvari

 nere rugo i smih u takovoj stvari

izvrgli su one moje poslanike.”

činiše od mojih oni poklisari.”

Saslušavši to stari vitezovi uistinu,

Slišavši to stari vitezi uistinu,

kako oni kojima je do toga da polaskaju gospodinu,

kako kim se mari vuhlit gospodinu,

svaki svoju kapu skine s glave

 svaki svu kapinu sa glave snimiše

te padne na koljena, udvorno zahvali:

ter pad na kolinu, dvorno zahvališe:

“Hvala tebi”, rekoše, “kraljeva svjetlosti,

“Hvala tebi”, riše, “kraljeva svitlosti*,

što smo kod tebe u najvećoj milosti:

da smo od najviše pri tebi milosti:

a tvojoj se jakosti već pristoji

a tvojoj jakosti jur se pristoji svom

bez ikakve pakosti ovladati svom zemljom.

prez svake pakosti obladati zemljom.

Jer koji grad toliko utvrđen može biti,

Jer ki toko sobom grad more tvard biti,

kojeg ti s tvojom vojskom nećeš razoriti?

ki ti s tvojom vojskom nećeš razoriti?

Tko će misliti da je dovoljno silan,

Tko li će se mniti silan zadovolje,

da se s tobom smije boriti na bojištu?

ki će s tobom smiti arvat se na polje?

Sada tvoja volja stvara odluku,

Sada tvoje volje stvoriti odluku,

kako ti znaš najbolje, u tvojoj je ruci:

 kako ti znaš bolje, u tvoju je ruku;

drago će bizi puku, vesela će biti zemlja,

drago će bit puku, vesel će bit rusag,

kada tebe postave za vladara cijeloga svijeta.

kad tebe uzvuku na svega svita sag.

Zatim će te tvoje potomstvo zauvijek blagoslivljati,

Zatim će te tvoj trag vazda blagoslovit.

premda si se rodio gol, ti si zavladao svijetom.

da rodivši se nag, tobom oblada svit.

A glas će tvoj živjeti, svugdje ćeš slavan hodati,

 A glas će tvoj živit, svuda slavan hode,

dok budu svjetlile zvijezde, tekle vode.”

 dokol budu svitit zvizde, teći vode.

Tom hvalom ponesen, kralj se još više uznese,

Tom hvalom uzhode, kralj veće uzbuja,

kao kad se dignu valovi gdje je struja.

 kako kad se svode vali gdi (j)e struja.

Te žudjeći da na tuđa lovišta baci mreže,

 Ter hlepeć na tuja lovišća vrić mriže,

poput zmije otrovnice glavu diže gore.

kako ljuta guja gori glavu dviže.

“Vi koji ste meni podložni, odmah zovite Holoferna”,

“Ki sto(j)ite niže, moga slugu verna”,

sada reče, “mog vjernog slugu!”

sad reče, “najbarže zovite Oloferna!”

Kada dođe reče mu:”Bio si mi biserna kruna,

Kad dojde: “Biserna kruna mi s'”, reče, “bil,

strijela zlatoperna, kuda god si išao.

strila zlatoperna, kud si godi hodil.

Hrabro si se nosio uu svim tvojim bojevima,

Hrabro si se nosil u sve boje tvoje,

tjerao si, porazio, ubio protivnike moje.

tiral si, jal, ubil protivnike moje.

A sada ovo je stvar koju ti zapovijedam:

A sada ovo je stvar ku ti ja velim:

skupi ljude: kao i sve ono što im je potrebno.

skup ljudi, tokoje sve ča je tribi njim.

Kreni tim putem, pođi na zapad,

Obrativ putem tim, ka zapadu poji,

gradove i krajeve osvoji i učini da budu moji.

grade ter župe prim i čin da su moji.

Da me se svatko boji, svatko da me štuje,

Da me se svak boji, svaki da me čtuje,

kako se priliči, gdje god se za mene čuje.”

kako se dostoji, gdi godi me čuje.”

On na tome poradi po kraljevskom kraju,

On o tom duguje po kraljevskoj župi,

želeći ratovati, junake sakupi.

hoteć da vojskuje, junake sakupi.

Kada zbroji čete, tamo je bilo pješaka,

Kad zbroji zastupi, piših jih biše tad,

s kojima se uputio, sto dvadeset tisuća.

 s kimi se uputi, sto dvadeset hil’jad.

Bili su mladi, bez brada, u naponu snage,

Mladi bihu, prez brad, jakosti najbolje,

dovoljno spremni da sruše svaki grad,

arvati svaki grad pripravni dovolje,

ili da se bore na polju, potežući

 ali se na polje biti, protežući

bivolje lukove, sijekući mačevima.

 lukove bivolje, mačima sikući.

Još onih koji ratuju sjedeći na konju,

Još kino sidući na konjih vojuju,

bilo je dvanaest tisuća na broju;

dvanadest tisući biše jih po broju;

stežući uzde, svi skupa galopiraju,

ustežući voju, jedino jižjahu,

spremni za boj; konji im ržu.

prip(r)avni ka boju; konji jim aržahu.

Hitro skaću, igrajući nogama,

Bistro se metahu, igraje nogami,

nozdrvama frkću, mašu glavama.

nozdarvi harkahu, mašući glavami.

A oni su bili opasani strijelama

A oni strilami bihu opasani

te britkim sabljama po šarovitoj odjeći.

 ter britci sabljami po sviti pisani.

Idu šareni, kao na proljeće

Gredihu šarani, kako premaliti

široka tratina gdje je svakojako cvijeće.

široke taržani gdi su svaki cviti.

Na glavi su im stajali obavijeni plavi i bijeli

 Na glavi priviti plavi tere beli

povoji nakićeni perjem.

i perja naditi stojahu faćeli.

Štitove su objesili, kopljima vitlaju:

Šćitke obeseli, kopja uzvartahu;

svi su bili veseli, udaraju u bubanj:

svi bihu veseli, talambas tučahu;

neki su pjevali iz svega grla,

 niki privartahu garlom začinjući,

neki su pili naginjući iz vrča.

niki popi(j)ahu kundir naginjući.

Pred njima galopiraju vojvode s kapama,

Prid njimi jizdući vojvode s tumbatom,

—

Napomena:

Tumbat, čalma – bijeli platneni ovoj oko fesa ili neke druge slične kape.

—

uzmahju buzdovanom na njih se obazirući.

na njih se obzirući uzmitahu batom.

Svaki se blistao od oružja i zlata,

Oružjem ter zlatom svaki se svitljaše,

vjetar im je njihao pera za vratom.

pera jim za vratom vitar zavi(j)aše.

Ispred svakog je jahao konjušnik s krunicom,

Prid svakim jahaše oprovda u krunicu,

ispod koje je imao naušnicu na uhu;

pod krunom imaše na uho barnjicu;

nosio je zlatan štit i sulicu,

zlat šćit i sulicu njegovu noseći,

na njoj zastavicu, vodio je rasnu kobilu.

 na njoj korugvicu, bedeva vodeći.

Tako su išle čete žureći se,

Tako ti hodeći varvljahu šerezi,

a oko njih su galopirali asirski hercezi,

 okolo jizdeći asirski hercezi,

banovi i knezovi visoka plemena

bani tere knezi visoka plemena,

sluge i vitezovi poštena imena.

sluge ter vitezi počtena imena.

Svačim napunjena tu su kola škripala,

Svega naparćena tuj kola škripahu,

su stupale deve noseći teret.

 tuj noseć brimena kamil’je stupahu.

tu su volovi kaskali, tu su ovnovi jurili,

 Tuj voli kasahu, tuj bravi potiču,

pastiri su zviždali za njima i vikali.

pastiri zvizdahu za njimi i viču.

Ni šibi ni biču nisu dali mira,

Ni šibi, ni biču ne daju pokoja,

optrčavavali su ih goneći, udarali ih toliko da ih je oblijevao znoj:

goneći optiču, biše t’ jim do znoja;

mnogo ih je tada bilo ondje,

mnoga bo ozoja ondi bihu tada,

nije im bilo broja, ni kolima ni stadima.

 kim ne biše broja, kola tere stada.

Za svojom vojskom od iza je išao Holoferno,

Za svom vojskom zada grediše Oloferne,

koji je zapovijedao svim gizdavim junacima.

 ki svimi oblada s junake nesmerne.

Sve prevjerne sluge su bile oko njega,

Svi sluge preverne okol njega bihu,

u ruci su imali luk, pernate strijele .

luk, strile operne u ruci jimihu.

A drugi su išli mahajući praćkama,

A druzi gredi(h)u mašući praćami,

rukama su skupljali kamenje u krilo;

 kamen’je berihu u krilo rukami;

drugi su se zametnuli kopljima,

druzi šćipačami bihu se zavargli,

a drugi sabljama koje su isukali.

a druzi sabljami ke bihu potargli.

Haljine su svukli, košulje pripasali,

Suknje bihu svargli, župe pripasali;

rukave zavrnuli, čarape privezali;

rukavce uzvargli, bičve podpasali;

brže bi jurili skačući dolinom,

barže t’ bi ticali skačući dubravom,

nego što bi jeleni bježali od lava.

 ner kad bi bigali jelini prid lavom.

Njih su s bočne strane štitila kola,

Njih ti z bedar stranom kolesa šćićahu,

koja su vukla konji idući ravnicom;

 ka grede ravninom konji potezahu;

Prikaz oklopljenih vitezova

Ilustraciju kreirala učenica Gimnazije Pula Elena Kiss.

—

ispred i iza jahali su oklopljeni vitezovi,

 sprid i zad jahahu vitezi železni,

sjajila su im se koplja i oštri mačevi.

kopja jim se sjahu i meči bodežni.

Jaki ali otežali pastusi su ispod njih,

Jaki da utežni pod njimi pastusi,

željni su poći u vrući boj negoli u pljačku.

pojt u boj užežni veće ner u gusi.

Uz njih sve pješke trče konjušnici,

 Uza nje konjusi sve piši potiču,

te stavljaju kitice cvijeća za klobuke.

ter od cvitja busi za klobuk zatiču.

Neki jure naprijed, a neki su podigli skut

Nici prid potiču, a nici skut prime

uz konja se primiću, držeći se za stremen.

 uz konj se pomiču, daržeć se za strime.

A tu ti među svima, po sredini okola,

A tuj ti meu svime, po sridi okola,

onaj koji je bio nad svima, sjedio je na kolima,

ki biše nad svime, sijaše na kola,

koja su odozgo i odozdo sva bila željezna,

Ka zgora i zdola sva bihu gvozdena,

a s vrha do poda po željezu pozlaćena.

 a s varha do pola po gvozdu zlaćena.

Kod njega je lepršao usađen stijeg

 Kon njega usajena horugva ćuhtaše

bijeli i crveni, izdaleka se vidi.

bila ter čerljena, zdaleč se vijaše.

A on je sjedio oholo, visoko,

A on ti si(j)aše oholo, visoko,

i sam je pogledao naširoko po vojsci;

a sam pogledaše po vojsku široko;

krvavo mu je oko, obraz mu je bio crven,

karvavo mu oko, čarljen biše obraz,

brada več nekako prosijeda, debeli trbuh.

 brada jur nikoko prosida, debel haz.

Znojio se i po hladnoći, toliko je bio pretil,

Poćaše se i u mraz, toko biše pritil,

sav okrugao kao ovan koji još nije bio ostrižen.

 vas obal kako praz ki još ni strižen bil.

A bio se povio svilenim pojasom

 A biše se povil svionim skenderom

i vrpce je pustio, okićene biserom.

i gojtane pustil, kićene biserom.

Kapa s perom mu je stajala na glavi, dolje pak

Šapka staše s perom na glavi, doli pak

na bedrima srebrom okovana sablja i bodež.

na bedrih sa srebrom sablja tere bičak.

Tako su ga svi gledali; lijepo mu je pristajala

Gledaše ti ga svak; lipo ga odivaše

pelerina (halja), koja je imala zlatno tkanje.

dolama, ke utak zlatom prosivaše.

Oko njega je stajalo šest vezira,

Oko njega staše dvakrat treti vezir,

među njima su subaše, na svakomu oklop.

meu njimi subaše, na svakomu pancir.

Stajali su mirno kao zid koji štiti kaštel

Stahu kakono mir ki šćiti kastila

da u njega ne skoči zvijer, ili neprijateljska sila.

da u nj ne skoči zvir, ni protivna sila.

Ta kola pretila je stoka vukla,

Toj kolo pritila živina vuciše,

uz koju je naizmjence išla druga odmorna.

uz ku druga čila naizmin grediše.

To krdo je bilo od jakih bivola,

 Taj ti črida biše od jakih bivoli,

vranih konja i uz to riđih volova.

 vranih konji liše ter čarljenih voli.

Iza kola išli su krupni konji,

Zaduka za koli gredihu farizi,

a na njima grimizni pokrov do tla.

a na njih do toli pokrovci grimizi.

Uzde sa zlatnim uresima, zlaćane žvale

Uzde zlati frizi, zlaćena žvaoca

sjedala brižno išarana zlatom po rubu.

pisana po brizi zlatom sedaoca.

Remeni od zlata sa zlaćanim stremenima,

Od zlata staoca sa strimi zlaćeni,

od vješta tkalca šareni kolani.

od hitra tkaoca popruzi šareni.

—

Napomena:

Kolan je dio sedla.

—

A konji obojenog repa i grive,

A konji mašćeni po rep i po grivi,

samo tud su crveni, a posvud drugdje sivi.

samo tud čarljeni, inuda svi sivi.

Nisu bili strašljivi, nego bistrog pogleda,

Ne bihu predljivi, da bistra pogleda,

nepomičan kao staklo, opasnog ugriza.

ne bihu sklitivi, da glumna ujeda.

Kretali su se odmah topćući nogama,

Motahu t’ (se) vreda skakćući nogami,

plesajući i usporedno, zabacujući glavu.

plešući poreda, zavarg se glavami.

Pošli su plaho poigravajući se bedrima,

Plaho ti bedrami pojdihu svartaje,

šireći (razmahujući) prsima, stiskajući stegna.

razmašuć parsami, stegna podžimaje.

—

Napomena:

Stegna je bedro, zadnjica, stražnjica.

—

Sve se upiru, rekao bi da lete,

Svim se pojimaje, rekal bi lećahu,

tla ne doticajući, tako su se dizali.

tla ne doticaje, tako se dvizahu.

A na njima su jahali lovci i ptičari,

A na njih si(j)ahu lovci ter ptičari,

na ruci su im stajali sokoli koji se mitare.

 na ruci jim stahu sokoli mitari.

—

Napomena:

Mitare – koji mijenjaju perje.

—

Hrtovi i lovčki psi za njima su trčali,

Harti ter ogari za njimi tičući,

kao stražari dahtaju tragajući.

kakono vahtari laptahu sačući.

Pred kolima bijući bubnjaju nakari,

Prid kolom bi(j)ući bubnjahu nakari,

—

Napomena:

Nakar je perzijski udaralački instrument od dvije metalne ploče; Nakari su svirači nakara.

—

u trube trubeći sviraju pifari.

trumbite trubljući svirahu pifari.

—

Napomena:

Pifar je instrument od bambusa iz poodice oboa; pifari može označavati i općenito one koje sviraju puhačke instrumente.

—

A neki su pjevali svirajući citaru,

A niki u citari zvoneći pojaše,

veličali su hrabrost kraljeva i careva.

 kralji ter cesari hrabrost počitaše.

Tu se razlijegaše sve polje s gorama,

Tuj se razligaše sve polje z gorami,

rekao bi orilo se nebo sa zvijezdama.

rekal bi se oraše nebo sa zvizdami.

S takvom su bukom leviti došli,

S tacimi bukami levite dojdoše,

kada su pale jerihonske zidine.

kadno miri sami hjerički padoše.

Od takve su buke poskočili kod Sinajske gore,

Tacih uzpregnuše kon Sinajske gore,

oni koji su pošli čuti Boga kako govori.

kojino pojdoše Boga čut govore.

Kad nitko nije mogao čekati bez straha,

 Kad nitkor ne more prez straha čekati,

kada je počeo praskati grom s trubom sa (Sinajske) gore.

grom s trubljom sa gore kad priča praskati.

Tko može ispripovijedati sva čuda?

Da tko spovidati sva more čudesa?

Od konjskog topota zemlja se protresla.

 Od konjske bahati zemlja se potresa.

Ništa nije poraslo, ni trava ni žito,

 Ništar ne pores(t)a, ni trava ni žito,

gdje je vojska gazila, cijelo ono ljeto.

kuda vojska plesa, po sve ono lito.

Tada je gladni prasac ostavio korito,

Tad lačan korito prasac ostavljaše,

zvijer strašljiva nije znala pobjeći.

zvire strahlivito bigat ne umi(j)aše.

Na zemlju su pale ptice sa visina,

Na zemlji padaše ptica sa visine,

kada bi zavapila vojska iz dubine.

kad zavapi(j)aše vojska iz dubine.

Od prašine su se gore dizale magle,

Od praha magline dvizahu se gori,

kao oblaci kada mrače gore.

kakono oblačine kad marče po gori.

Sela i dvori, u polju uvijek,

Seli tere dvori, poljem kada gode,

po danu ili u zoru, gore uz put.

u dne al u zori, paljihu se hode.

Nestajale su vode gdje bi se zaustavili,

Nestaniše t’ vode gdino postojahu,

zato su odmah na gazove dalje išli.

 zato vred na brode prid se popeljahu.

A kada su pobrojali, nakon što su sklopili neke skele,

A kad se brojahu, sklopiv moste nike,

deset dana su izbrojali gazeći preko rijeke.

deset dan zbrojahu brodeć se prik rike.

Od te sile toliko su bile pune šume

Tej sile tolike puni bihu luzi,

kao njive koje su prekrile brazde.

kakono njive ke pokriliše pruzi.

Kada egipatski muškarci s kraljem koji je bio kriv,

 Kad egipski muži s kraljem ki biše kriv,

ostanu u tuzi, pretrpjevši osmi bič.

ostaše u tuzi, osmi bič oćutiv.

Tko je toliko smion da bi ih dočekao?

Tko je toliko smiv ki bi jih dočekal?

Ili tko ih vidi iz daleka da se ne bi uplašio?

Al nadaleč vidiv da se ne bi pripal?

Mislim, da bi zadrhtali despot, car i sultan,

Mnju, ti bi uzdarhtal despot, car i sultan,

te bi im okrenuo leđa, ne izvadivši mač.

tere bi pleća dal, meč ne podarvši van.