Judita

Četvrto pjevanje

Libro četvarto

Kada je to tako izgovorio, sa svećenicima je pošao van,

Govoriv to toko, s popovi pojde van,

misleći duboko, ostavio je nju u njezinoj kući.

Misleći duboko, ostaviv nju na stan.

Čim su oni tišli, Judita u sobu

Oni odašadši, Judit u komori

svoju tada je ušla, podižući ruke gore.

svojoj tad pošadši, dviže ruke gori.

Te je ovako govorila posipajući pepelom

Ter tako govori lugom potrusivši

svoju glavu odozgo, vrećom je tijelo odjenula:

svu glavu odzgori, kip vrićom odivši:

Bože, koji si stvorio sve, vladaš svime,

“Bože, ki stvorivši svaka, obladaš svim,

i kada si sve dovršio, zakon dao svojima.

 i sve naredivši, zakon si dal tvojim.

Dao si ocima mojima mač koji su uzvratili

Dal si otcem mo(j)im meč kim odvratiše

ruglo i nasilje onima koji su činili nasilje.

rugo i silu onim ki silu činiše.

Oni koji su obeščastili sestru njihovu, on ih je u zlo

Ki ovašćiniše sestru njih, u zlo ih

okrenuo, te kada je vidio žene i kćeri svoje

tišće, i vidiše žen i hćeri svojih

od sebe odvojene, blago je bilo razdijeljeno

od sebe razsto(j)ih, blago razdiljeno

u ruke tvojih slugu, s tvojim dopuštenjem.

u ruke slug tvo(j)ih, tobom dopušćeno.

Tebe ponizno, Gospodine, molimo,

Tebe humiljeno, Gospodine, molju,

pogledaj milosrdno na našu nevolju.

pogledaj smiljeno na našu nevolju.

Zaboravi zlu volju i službenici Juditi

Odpusti zlu volju i rabi Juditi

pomozi, koja volju tvoju želim ispuniti.

pomozi, ka volju tvu želim spuniti.

Udostoji se smilovati, jer si milostiv,

Rači se smiliti, milostiv bo jesi,

sve možeš učiniti, zlo od nas odnesi.

sve mož učiniti, zla od nas odnesi.

Desnicom svojom stresi sada asirsku silu,

Desnom tvojom stresi asirske sile sad,

u propast je odvedi, kao onda egipatsku

u zgibil zanesi, kako egipske tad

kada je tjerala tvoj narod trčeći s oružjem

Tirahu puk tvoj kad s oružjem tekući

i kada je svaki, žedan krvi, naglo navaljivao.

i svaki, karvi rad, naglo napirući.

Te kada su se uzdali u kola, u konje,

Ter se uzdajući u kola, u konje,

u silu, samo mislio, da ih tu satre.

u silu, li mnjući, tudje potarti nje.

Ali kada je odgore pogledala tvoja milost,

Da sa strane gornje pozrivši tva milost,

u ponor se dulja survala njihova oholost.

u prezdan’je donje pade njih oholost.

Uzmanjkala im je jakost, nitko se nije vratio,

Pomanjka jim jakost, nitkor se ne varnu,

od njih nije ostala ni kost, sve su vode prekrile.

ne osta jih ni kost, svih voda pogarnu.

Tako da posrnu ovi, moj Bože, učini

Tako da posarnu ovi, moj Bože, čin

ovima koji misle da svale sada nas s ovih stijena.

ki misle da zgarnu sada nas s ovih stin.

Ti njih skrši, koliko ih je, da znaju,

Ti jur njimi privin, kolik je, da znaju,

varljivost uzdanja svoga oni koji se u sebe uzdaju.

u njih uzdan’ju hin ki u se uzdaju.

Oni koji se razmeću kopljima i strijelama,

Ki se uznišaju kopji ter strilami,

štitovima što ih vješaju o vrat preko ramena.

šćiti kih višaju o vratu prik rami.

I britkim sabljama i konjima brzim,

I britci sabljami i konji barzimi,

mnogom vojskom i hrabrim ljudima.

mnogimi silami i ljudmi hrabrimi.

Ne znajući da si ti Gospodin nad svima,

Ne znajuć nad svimi da si Gospodin ti,

da si pomoć pravednima, a ne onome tko nije pravedan.

da s’ pomoć pravimi, ne tome ki prav ni.

Dakle silu onoga koji sve jede, i nikad nije sit krvi,

Poni ki vo svih ji, nigdare karvi sit,

ti njegovu silu slomi silom svojom.

ti silu njega hti(j) silom tvojom slomit.

Onoga koji se pohvalio da će razoriti hram.

Ki tempal razorit jest se zahvalio.

Svetinje tvoje oskvrnuti koje si ti posvetio.

Sveta tva ockvarnit ka s’ ti posvetio.

Krov koji je sada cijeli, stući ga da će se razrušiti,

Krov ki (j)e sad cio, stukši ga razvrići,

da će mačem svoje vojske presjeći tvoj oltar.

mečem svo(j)ih sio oltar tvoj prisići.

Ti učini da se njegova zloća odsiječe

Ti učin odsići njegove gardosti

mačem kojim prijeti da će posjeći tvoje svetinje.

mečem kim posići priti tve svetosti.

Zaslijepi ga, neka ga dodirne

Pridaj mu sliposti, neka ga zadi(j)u

mreža moje ljepote i zamka očiju.

mrižom me liposti i zamkom oči(j)u.

Kada s njim prozborim, da se riječi jezika

Kad s njima uzbesi(j)u, da riči jazika

moga zabiju u  srce toga čovjeka.

moga se zabi(j)u u sartce človika.

I velika ljubav da ga tu omami,

I ljubav velika smami ga tudi(j)e,

tako da nikad ne zna gdje je.

tako da dovika ne znat bude gdi (j)e.

Ulij mi smionost, da srce očvrsne

Čini u mni smin’je, sartce da su tvardi

i sigurnije njega da pogodi.

i stanoviti(j)e da njega pogardi.

A da ga omekša brzo ova desnica

A da ga rastvardi skoro desna ovaj

i da ga sasvim nagrdi, ti joj daj snage.

i sasvim ogardi, kripost joj ti podaj.

Takva stvar i to po tebi učinjena

Takova stvar i taj po tebi stvorena

pronijet će po svemu kraju slavu tvog imena.

biti će po vas kraj slava tvoga imena.

Ako jedna žena ubije muškarca, od kojeg je

Ako jedna žena ubi(j)e muža, kim

sada prestrašena zemlja sa svim narodom.

sad je pristrašena zemlja s narodom svim.

Jakost tvoja nije, znam, u mnoštvu ništavnih ljudi,

Ni jakost tvoja, vim, u mnoštvo nikih ljud’,

ni u oružju ni uz to u naporu brzih konja.

ni oružja ni s tim u barzih konji trud.

Nego u odluci tvoje volje, kojom si uvijek ponižavao

Da u volje tvoje sud, kim si vazda nižil

svaku oholu ćud, a uzvisivao poniznu.

svaku oholu ćud, humiljenu višil.

Uvijek si bio milostiv i tihe si molitve

Vazda s’ milostiv bil i tisih molitav

uvijek uslišavao. Ti sada usliši

vazda si uslišil. Ti sada uslišav

službenicu tvoju, stavi riječi u moja usta,

rabu tvoju, postav rič u ustih mojih,

u srcu razum napravi, moć u ove ruke.

u sartcu razum prav, moć u rukah ovih.

Kuća tvojih svetinja neka je uvijek sveta

Hiža svetinj tvo(j)ih vavik sveta da je

i u svim narodima neka te svatko poznaje.

 i u narodih svih da te svak poznaje.

Svatko neka kaže ispovijedaću te:” Ovo je Bog

Svak te spovidaje, reče: “Ovo je Bog

čija je vlast svuda i koji je jedini svemoguć.”

koga vlast svuda je i ki (j)e sam svemog.”

Tako se ona pomogla svetim molitvama,

Takoj se ona pomog svetimi molbami,

kleknula je, i odigla ramena.

prostrav kolina nog, dviže gori rami.

I sišla je ljestvama, Abru svoju je dozvala

 I sašad skalami, Abru svoju dozva

koja, jer je pod pokrivačem spavala, jedva se odazvala.

ka, jer pod svitami spaše, jedva se ozva.

Ona ju nije ispsovala nego je rekla:” Spremi se

Ona ju ne psova da reče: “Opravi se

i pripremi se sada poći sa mnom van krova.”

i pojti van krova sa mnom sad spravi se.”

Judita se uređuje

Ilustraciju kreirala učenica Gimnazije Pula Elena Kiss.

—

Kada je to rekla, izvila se iz vreće i vodom

Toj rekši, izvi se iz vriće i vodom

po puti se umila i namazala miomirisom.

po puti umi se i namaza vonjom.

Uplela je kosu na glavi, napravila vitice,

Splete glavu kosom, vitice postavi,

na sebe je stavila ukrašenu odjeću koju je uzela.

kontuš s urehom svom vazam na se stavi.

S zlatnom trakom je ruke ukrasila, uši s naušnicama,

S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi,

na noge je obula čizme s podvezicama.

na nogah napravi čizmice s podvezmi.

S tim ukrasima, kako mi se čini,

S urehami tezmi, ča mi (j)e viditi,

bila bi dostojna sjediti s knezovima na tepihu.

dostojna bi s knezmi na sagu siditi.

I čak ići na pir s kraljicama

I jošće hoditi na pir s kraljicami

i biti štovana među banicama.

i čtovana biti meu banicami.

Zlatnim su se žicama sjale pletenice,

Zlatimi žicami sjahu se poplitci,

a uvojci zvonili iglama-trepetljikama.

a trepetljicami zvonjahu uvitci.

Stajali su zlatni cvjetovi po svilenoj haljini,

Stahu zlati cvitci po svioni sviti,

različite, ne rijetke utkane šare po rubovima.

razlici, ne ritci po skutih pirliti.

Crveni rubin se svijetlio na prstima,

Svitlo čarljeniti ja rubin na parstih,

safir se modrio, bijelio se na rukavima

cafir se modriti, bilit na rukavih

i na prsima biser, i sav od zlatnih pločica

biser i na bustih, i sve od zlatih plas

sjaji se na bedrima umjetnički kovan remen.

sjati se na bedrih prehitro kovan pas.

Veliki je urešenosti glas ali je ljepote još veći,

Velik urehe glas da liposti veći,

nje koja je bila kao klas što raste iz trave,

ka biše kako klas iz trave resteći,

ili dragi kamen, koji stojeći u zlatu, zlatu daje,

al kami, ki steći u zlato, zlatu da,

izvrsno svjetleći da zlato još jače sjaji.

izvarsno svitleći da zlato većma sja.

Tako je ona dodala uresu krasote

Tako t’ ona prida uresi krasosti

više nego što je od nje primila ljepote.

poveće ner pri(j)a od njeje liposti.

Ni to nije bilo dosta, kako Pismo kaže,

I to ne bi dosti, kako pismo pravi,

Bog je njezinoj svjetlosti dodao uljudnost.

Bog njeje svitlosti uljudstva pristavi.

Jer takvo ukrašavanje nije bilo bludno,

Jer te take spravi ne bihu od bludi,

nego prožeto svetom ljubavlju i bezazlenim osjećajima.

da svete ljubavi i pravdenih ćudi.

Zato joj je dodijelio da svatko tko ju gleda,

Zato joj posudi da tko ju ugleda,

zadivi se i za njom pogleda.

svak joj se počudi i za njom pogleda.

Dakle kada vidi da je već spremna kao pir,

Poni kad se z(g)leda spravna jur kako pir,

pripravila je objed: kruh, ulje, sir.

pripravi obeda: kruh, uli, pargu, sir.

I malo vinca u mješčić, pa kada je spremila

I vinca malo mir u miščić, pak zamak

u bisage svu tu hranu, Abri je dala u ruku.

u dvanjkah vas taj žir, Abri bi naramak.

Kada je stavila to na rame, Abra je stupila naprijed

Toj ti na ramo ustak, Abra prida stupi

a Judita ju je potaknula, te je za njom krenula.

i Judit nju potak, za njom ti postupi.

Kada su već stigli na gradska vrata,

Kada jur nastupi na gradne zaklopi,

sreli su Oziju skupa sa svećenicima.

zastaše u skupi Ozi(j)u sa popi.

Vratar je vrata otvorio, svi su se razmaknuli:

Vratar vrat odklop(i), svi se ustupiše:

one koračajući, naprijed su krenule.

one steruć stopi, naprid postupiše.

Tada su se zadivili svi, kada su vidjeli Juditu,

Tad se usčudiše svi, vidiv Juditu,

tako je lijepa bila i u takvoj odjeći.

toko lipa biše i u takovu svitu.

Ljepša, mislim, na svijetu nije bila niti ona koju je sveti kralj

Liplja, mnju, na svitu ni bila ku kralj svet

vidio i od požude bio sputan sa dva grijeha.

vidiv u pohitu dvimi grisi bi spet.

Ili ona, koju je uzeo Sikem obuzet ljubavlju,

Al ona, kuno žet ljubavju vze Sikem,

zbog čega je bio razoren i ostao proklet grad Salem.

s česa razsut i klet osta s njim grad Salem.

Ili ona zbog koje se kada su je vidjeli vrlo uspalila

Al ku vidiv ognjem jur studena starost

ognjem studena starost one dvojice, kojima je njihova laž dala žalost.

užga se dviju prem, kim sva laž da žalost.

Ili ona što ju je prevarila lukavost Amona

Ali kuno hitrost Amona prihini,

koji od mača nije bio pošteđen zbog nasilja što ga je počinio.

ki meča ne bi prost dilj sile ku čini.

Ili ona čiju je uljudnost Ahasver toliko cijenio,

Al ke toko scini Asuer uljudstvo,

da na njoj opazi oholstvo kraljice.

da na njoj zamimi kraljice oholstvo.

Ili ona zbog koje bogat urod filistejskih njiva

Al cić ke obilstvo od filistinskih njiv

sažeže, pustivši mnogo lisica, Samsonov gnjev.

požga, pustiv mnoštvo lisic, Sansonov gnjiv.

Ili ona zbog koje kada je otkrila istinu njegove tajne

Al ona koj odkriv otajstva istinu

i u njeno se krilo uvalio, on izgubio snagu.

 i u krilo se uviv, izgubi jačinu.

Ali njihovu krivnju, u kojih je ima, izuzimam,

Da ovih krivinu, u kih jest, odkladam,

ljepotu, a ne drugu stvar, Juditi pridajem.

lipost, ne rič inu, Juditi prikladam.

Njoj kojoj još nadodajem, ako nije laž i prijevara,

Koj jošće nakladam, ako ni laž i hin,

ono što slažem kupeći od poetskih taština.

 kupeći ča skladam od poetskih tašćin.

Mislim, kako bi Apolo bio lijen tjerati Dafnu,

Mnju, ti bi Apolo lin tirati Dafnu bil,

da je kod tesalskih stijena ovu bio vidio.

tad kon tesalskih stin ovu da bi vidil.

Siringu bi ispustio sin Merkurov Pan,

Siringu bi odpustil sin Merkuri(j)ev Pan,

da je ovu ugledao kako izlazi.

ugledal da bi bil ovu gredući van.

Po strani gore Cinte kada je lovila

Po Cinte gore stran kakono lovljaše

Dijana sa napetim lukom, tako se doimala.

Diana luk napan, taka se vi(j)aše.

Kada se borio Herkul da se zbliži s Dejanirom,

Kada se boraše za z Di(j)anirom stat

koji je mislio da se ni jedna neće roditi njoj ravna ljepotom.

Herkules, koj mnjaše da par neće postat.

Kada bi vidio ovaj stas, lice i vrat

Kip, obraz tere vrat ove zgledal da bi

zaustavio bi se, ali se ne bi borio.

vargal bi se navrat, al se boril ne bi.

Što još da ti kažem? Da je Paris takvu ženu

Ča veće dim tebi? Paris taku ženu

imao, napustio bi Helenu,

 imil da bi sebi, pustil bi Helenu,

zbog koje Grci kada je odvedena, jer je opet nisu imali,

ku Garci odvedenu, jer opet nimaše,

opsjednutu Troju deset godina su napadali.

Troju podsedenu deset lit arvaše.

Tako dakle su stajali zadivljeni, ovo

Ako poni staše zamamljeni, ove

lice kada su joj ugledalu, svećenici s Ozijom,

kad lice sgledaše, s Ozi(j)om popove,

nije čudo, jer Bog čija je moć na glasu, tada

ne čudo, jer slove koga moć, Bog tadi

taj njen nakit ukrasi ljepotom.

 nje gizde takove lipostju obnadi.

Nitko ju nije dirnuo ni riječju ni djelom,

Nitkor ju ne zadi ni ričju ni stvarju,

i odstupivši, da prođe, su ju pustili

i stupiv nazadi, da projde, pušćav ju

govoreći:” Pomozi joj, Bože otaca naših,

rekoše: “Možav ju, Bože otac naših,

od zla izbavi je i od tih sila strašnih.

oda zla izbav ju i od tih sil strašnih.

Njenu misao napuni kreposnim djelima

Misal nje kriposnih dili ti napuni

i milost daj da ih savršeno ispuni.

 i milost daj da njih svaršeno ispuni.

Da njezin glas ipuni i zemlju i kamen,

Da glas nje pripuni i zemlju i kamen,

da se sama okruni sa svetima. Amen.

sama se ukruni sa svetimi. Amen.”

Već sunčani plamen, vodeći sa sobom dan,

Jur sunčeni plamen, vodeći s sobom dan,

jasnih zvijezda svjetlost doticao je, izlazeći.

od zvizd jasnih zlamen taćaše, grede van.

Bježeći u podzemni stan noć sa crnim kolima,

Bižeć na nižnji stan noć s čarnimi koli,

nosila je donjima san, ako ih ima dolje.

nošaše donjim san, ako su ki doli.

Kada ljudi oholi koji su držali stražu,

Kad ljudi oholi ki stražu bljudoše,

obilazeći okolo sretnu Juditu.

obhode okoli Juditu sritoše.

Ispitivati su je počeli:” Odakle ideš i gdje?

Sliša(t) ju zajdoše: “Od kud greš i kamo?

Kako ti je ime?”, pitali su. “Kaži nam da znamo.”

Ča t’ jime?”, rekoše. “Pravi nam da znamo.”

Ona reče: “Ovamo iz Betulije sam

Ona reče: “Ovamo od Betuli(j)e sam

i put me moj vodi tamo k vašim poglavicama.

i put je moj tamo k vašim poglavicam.

Ostavila sam grad i hram, sa životom bježim,

Ostaviv grad i hram, s životom bižim tja,

jer ću se vama predati. Zovem se Judita.

jer će se dati vam. Judit se zovu ja.

A da sa mnom ova prijateljica vjerna

A da sa mnom sada ova druga verna

ne ostane iza sasvim turobna.

ne ostane zada sasvima čemerna.

Doći do Holoferna nemojte mi zabraniti, molim vas,

Doprit Oloferna ne brante mi, molim,

da bi njegova neizmjerna vlast saznala što želim.

vlast njega nesmerna da pozna ča kolim.

Reći će: to volim. Jer ću mu reći

Reći će: Toj volim. Jer mu ću skazati

ono zbog čega će se uzoholiti i kako će osvojiti

 ča će bit oholim i kako će jati

ovaj grad, bez štete i velikog truda,

ov grad, a nimat(i) škodu ni trud velik,

tako da zbog toga rata ne pogine ni jedan čovjek.”

tako da s te rati ne zgine ni človik.”

Samo toliko je ona rekla.

Ne bi ti ner tolik tada govor njeje.

Oni su nekoliko trenutaka stajali gledajući je.

Oni hip nikolik postaše glede je.

Čudeći se odakle je to stvorenje, od kojega

Čude se od kude je stvoren’je, od kega

svi krajevi svijeta nemaju ljepšega.

 sve od svita meje nimaju lipljega.

Pa su rekli: “zbog tvoga premudra i smjela

Pak rekoše: “S tvega premudra i smina

čina bit će postupak s tobom posve onakav,

 činjen’ja od svega biti će t’ načina,

kakav želiš, ne drukčiji. To ćeš osjetiti,

ku želiš, ne ina. Toj on čas oćutiš,

čim ispred našega gospodina pristupiš.

 ki prid gospodina našega postupiš.

Nećeš dobro ni izustiti a već će ti dati sve,

Dobro ne izustiš da će ti sve dati,

što god poželiš i upitaš.

ča godir obljubiš i budeš pitati.

Jer će ti razum i ljepota zasluživati,

 Jer će dostojati ti razum, ta lipost,

da dobiju svaku čast i milost.”

da bude imati svaku čast i milost.”

Kada su to rekli, nisu bili lijeni poći s njom,

Govore toj, linost s njom pojti nimiše,

gledajući njezinu svjetlost svi su se zanesli.

gledaje nje svitlost svi se zamamiše.

Gdje god su se uputili, hodajući među vojskom,

Kud se obratiše, hode meu vojskom,

svima su se oči zanijele, svi su zurili za njom.

svim oči zaniše, svaki zarča za njom.

Idući ravno stazom, došli su do šatora,

Greduć uprav stazom, dojdoše k šatoru,

i on ju je pred sebe pozvao u odaju.

 i on ju prid sobom zazva u komoru.

On koji je polje i goru mnoštvom svoje vojske,

Ki polje i goru množtvom svo(j)ih sio,

kako ti govorim, bio prekrio.

kako ti govoru, biše pokrilio.

Kada ju je vidio, na prvi pogled

Kad ju je vidio, s parvoga pozora

osjetio je ranu ljubavne smrti.

ranu je oćutio ljubvena umora.

Stajao je kao gora, ne mičući se,

Staše kako gora, sobom ne krećuć(i),

oči nije zatvorio, u nju ih je upirao.

oči ne zatvora, k njoj jih upirući.

Tako je protrnuo serifski gospodin,

Tako sta tarnući serifski gospodin,

kada mu je Danajin sin pokazao Meduzu.

Medusu kažući njemu Dana(j)e sin.

Pod šatorom gdje su u sjeni stajali knezovi,

Pod šator u osin ki stahu knezove,

sjatili su sve uokolo, gledajući njeno lice.

svi se okolo sklin, gledaše obraz ove.

I rekli su: “Ako tu takve odrastaju,

I riše: “Takove ako se tuj goje,

zauzmimo gradove i one koje u njima žive.

podstupmo gradove i ki u njih stoje.

Hrvanje i bojeve ne treba zanemariti,

Arvanje i boje ni triba odnimit,

gradove, i zemlju njenu dok ne osvojimo.

grade, horu toje dokol budemo imit.

A tko se neće boriti i uvijek u svaki boj

A tko se neće bit i vazda u svaki boj

ići dobrovoljno radi takvih gospođa?

dobrovoljno hodit zacić tacih gospoj?”

Ona tada stane pred Holoferna,

Ona ti meu toj prid Oloferna stav,

koji je sjedio na prijetolju, sav šaren kao paun.

sideća na pristoj, pisan vas kako pav.

Jer ga je otkao tkalac, kojem nije bilo novaca

Jer ga tkalac otkav, komu ne biše par

u asirskoj državi, i koji se potrudio

u asirsku daržav, biše jimio mar

naslikati mnoštvo cvijeća različitim svilama

nastrikat cvitja bar svilami razlici

i zlatom i još odozgo dragim kamenjem.

i zlatom i još zgur dragimi kamici.

Tu dakle Judita kada ga je pogledala u lice,

Tuj poni u lici pozriv ga Judita,

pade na zemlju ničice veoma ponizna.

pade k zemlji nici vele uhilita.

To je bio poklon lukavih ljudi, koji su mu se dodvoravali.

Poklon hitra svita biše, kim ga (d)vori.

On je mahnuo rukom i rekao: “Ustani!”

On se rukom hita i reče: “Stan gori!”

Zatim joj je rekao: “Oraspoloži se.

Paka joj govori: “Budi dobrovoljna.

Bit će ti u mom dvoru ugodno i bit ćeš slobodna.

Bit ćeš u mom dvori pri(j)ata i voljna.

Nijedna druga zemlja nije nevoljna uistinu,

 Ni ina nevoljna zemlja u istinu,

osim one koja nije voljna služiti mome gospodinu.

ner služit zlovoljna momu gospodinu.

I da se tvoj narod nije ponio oholo prema meni,

I puk tvoj gardinu da ne skaže k meni,

ne bi tužan moju snagu okusio.

ne bi mu jačinu kušali tužbeni.

Bili bi sretni na cijeloj svojoj zemlji,

Bili bi blaženi u svem svomu horu,

budući da služe Nabukodonozoru.

budući službeni Nabukdonosoru.

A sada da ti tvorim milost koju ti obećavam,

A sada da t’ stvoru milost ku t’ obitam,

i kojoj ti govorim, bez da se izmotavam.

i kako t’ govoru, da t’ se ne izvitam.

Reci mi što te pitam: zbog kojeg razloga

Rec mi ča te pitam: Za ki uzrok onuj

si došla tu ostavivši onaj kraj za kojim posežem?”

stran, za ku pohitam, ostaviv dojde tuj?”

Ona malo bliže stupi, digne oči

Ona malo otuj stupiv, dviže oči

te tiho na te riječi ove riječi prozbori:

tere tiho uz tuj rič riči potoči:

“Ako pred očima gospodina svoga

“Ako smi uz oči gospodina svoga

službenica smije prozboriti, poslušaj moj savjet.

raba da mu soči, sliši svita moga.

Jer ako veličina tvoga gospodstva

Jer gospodstva tvoga velikost ako će

to dopusti, što želi, znat će.

dostojat se toga, ča želi, znat hoće.

Sa tvojom će pomoći kralj Nabukodonozor

Sa tvoje pomoće kralj Nabukdonosor

steći ne samo ovo, nego i prostor svijeta.

ne samo ovo će, da svita steć prostor.

I ne samo da će mu služiti taj grad

I ne listo taj dvor hoće mu služiti

tvojom zaslugom, nego svi ljudi i zimi i ljeti.

po tebi, da vas stvor i zimi i liti.

Jer je po cijelom svijetu na glasu tvoja hrabrost,

Jer je po svem sviti glas tvoje hrabrosti,

srčanost, sila, svijest i svaka mudrost.

smin’ja, sile, svisti i svake mudrosti.

Ali daj da ti kažem ludost svoga naroda,

Da neka t’ ludosti skažem puka moga,

koji tvojoj milosti ne da svog mjesta.

ki tvojoj milosti ne da mista svoga.

Rasrdio je Boga koji po svim prorocima

Razsardil je Boga ki po prorocih svih

prijeti da će ih zato predati tebi.

priti da će s toga pridati tebi njih.

A kako znaju svoj grijeh, zato dršću od straha,

A jer znaju svoj grih, zato t’ trepe strahom,

pretvorili su smijeh u plač, muče se uzdišući.

u plač obrativ smih, muče se uzdahom.

Tijelo se odjednom istanjilo, obraz je gladan, žut,

Telo sarši mahom, obraz je gladan, žut,

jezik je posut prašinom, žedan, ližući zamućenu vodu.

jazik popal prahom, žadan, ližući mut.

Već od stoke izmet cijede, obilaze

Jure od skota mut ožimlju, obhode

kupeći ga u ruku, jer su iscrpili vodu.

 kupeći ga u skut, jer pripuše vode.

Stada i mladunčad iz stada odlučili su klati,

Stada i stad plode klat su odlučili,

krvi njihove, kakva god bila, žudili su da je se napiju.

karv njih, ka je gode, hlepeć da bi pili.

Žudili su za jelom, rekli su neka se

Hlepeć da bi jili, riše da straćeni

za vino i žito potroše,

budu ki su bili sudi posvećeni,

zlatne i pozlaćene posude, koje su bile posvećene,

zlati ter zlaćeni, za vino i žito,

a bit će oskvrnute ako ih samo taknu.

a bit će ockvarnjeni da jih taknu listo.

Nemoj sumnjati nimalo, da će zbog toga poginuti,

Ne bud sumnjen ništo, s toga će smagnuti,

da će izginuti tako sigurno kao što si ti na ovom mjestu.

 kako s’ na to misto, svi će poginuti.

Zato sam odlučila pobjeći i k tebi

Zato odbignuti odlučih i k tebi

ovamo prebjeći da me primiš k sebi.

totuj pribignuti da me primeš k sebi.

Ne bi se to dogodilo, da se ovaj naš Bog,

Ni to bilo ne bi, ako bi naš on Bog,

koji je na nebu, nije na njih rasrdio.

kino je na nebi, ne dvigal na njih rog.

Jer u brlog grijeha ja nisam pala s njima,

 U griha bo barlog ne padoh s njimi ja,

on koji je svemoguć, htio je da pobjegnem.

on ki (j)e sam svemog, hoti da bižim tja.

I da navijestim sve te stvari koje će se tako zbiti,

I da navistim sva ka će tako projti,

neka tvoja svjetlost zna, da će ih Bog ostaviti.

neka svitlost tva zna, jer j(i)h će Bog ojti.

Ja kao službenica tvoja još ću poći moliti njega

Raba ću tva pojti jošće molit njega

da kaže kada će doći dan svekolikog rasula.

da pravi dan dojti kad će raspa sega.

Bit ćeš upoznat sa svime kada se ja pomolim

Znan ćeš bit od svega kad se ja pomolim

i izmolim da se ubrza tvoje osvajanje.

 i tvoga posega spišen’je izmolim.

Jeruzalem će biti tvoj, dobro ja to znam,

Bude t’ Jerosolim tvoj, dobro to ja znam,

i s njim narod oholi, Bog je to rekao nama.

 i s pukom oholim, Bog je to rekal nam.

Kako vi ne biste pri tome pretrpjeli štetu,

Tako da pakost vam u tom ne postane,

prilikom osvajanja grada i hrama, i da ni pas ne zalaje.

primajuć grad i hram, ni pas ne zalane.

Kako bih ove njihove rane tu tebi navijestila,

Da njih ovej rane navistim tebi tuj,

Bog, koji pokreće nebo, poslao je k tebu ovu službenicu.

 Bog, ki nebom gane, posla ti rabu suj.

A za tu milost, koju obećavaš i činiš,

A za tuj milost, kuj obitaš i stvoriš,

neka ti Bog da onu plaću koju zaslužuješ.

daj ti plaću onuj Bog koje dostojiš.

Ispravno je da budeš slavan iznad sviju,

 Pravo je da stojiš slavan nada svimi,

da uvijek ideš zdrav i vesel sa svojima.”

da vazda zdrav hodiš i vesel s tvo(j)imi.”

I kada mu je polaskala tim riječima,

Tako ričmi timi pokol mu vuhlova,

kleknula je s obja koljena, poljubila mu je skut.

kolinmi obimi poklek, skut celova.

Tako ti težakova skrb

Takoj ti svidova svinju da uti(j)e

njeguje svinju da je utovi, češući je oko vrata.

pomnja težakova, češuć oko ši(j)e.

Vode joj ulijeva i žirom hrani,

Vode joj ulije i željudom pita,

zato da je ubije i djecu nahrani.

 da ju pak ubije i ditcu napita.

Ona rokče, vrti zadnjicom, legne uz kamenu ogradu,

Ona hruča, rita, legne uz močiru,

ždere iz korita; a on oštri sjekiru.

 hvata iz korita; on ostri sikiru.

Sasvim je veseo Holoferno tada,

Vesel u svu miru Oloferne tada,

povjerovao svim riječima i onima koji su stajali odiza

svim ričem da viru i ki stahu zada

je rekao: “Mi do sada koliko znamo nismo čuli

riše: “Mi do sada ne slišismo vide

od mlađa jezika starije riječi.

od jezika mlada vetši(j)e beside.

Odakle je izašla ova jasna zora

Od kuda izide ova jasna zora,

dostojna da sjedi gore na nebesima

dostojna da side na nebesih zgora

 te zove Nabukodonozora. Zove: Zemlju tu

Nabukdonosora. Zovući: Zemlju tuj

ostavi i mora, dođi gospodovati ovdje!

ostaviv i mora, hod ovdi gospoduj!

Nema žene u svim državama na svijetu,

Ni ti žene u svuj daržavu od svita,

u kojoj krasnije procvjeta razum i ljepota.

razum, lipost u kuj krasni(j)e procvita.

Niti ikoja izgovara riječ slađe dok govori,

 Ni ka rič poskita slaje kad govori,

iz svojih divnih usta kada ih otvori.”

 iz ust joj uresita kada jih otvori.”

Tako su veziri koji su štajali pod šatorom

Tako pod šatori veziri ki stahu

govorili, kovali su je u zvijezde.

 govoreći, gori hvale nje dvizahu.

I gledali su nju koja je pred Holofernom

I nju ti gledahu ka prid Olofernom

stajala, gdje su je vidjeli s njenom vrijednom Abrom.

staše, gdi vi(j)ahu nju s Abrom nje vernom.

“Bisernom riječju”, reče Holoferno,

“Besidom bisernom”, Oloferne reče,

“i krilatom riječju srce si mi osvojila.

“i ričju opernom sartce mi opteče.

Sunce mi je izašlo kada je Judita došla,

Sunce mi isteče Judita kad dojde,

onima je zašlo od kojih je otišla.

onim ti odteče od kihno ti pojde.

Dobro da ih je ostavila, dobro je Bog učinio,

Dobro da jih ojde, dobro Bog učini,

on koji je da ona odmah našoj vojsci priđe, učinio,

ki da ti vred projde k našim silam, čini,

govoreći: Svi drugi tvoji sunarodnjaci,

veleći: Svi ini ki su puka tvoga,

uskoro će biti zarobljenici mnoštvu moje vojske.

biti hoće plini skoro zbora moga.

Ako se to obećanje ispuni,

Obitan’ja toga ako se spuni stvar,

vjerovat ću u onoga Boga kojega ti štuješ.

verovat ću Boga kimno ti imaš mar.

Bit ćemo ti zahvalni i dobit ćeš prvu čast na dvoru

Biti će t’ od nas har i parva čast u dvor

i Nabukodonozor će ti dati takav dar,

 i taj će t’ dati dar Nabukodonosor,

da ti neće biti jednake u kolu mnogih gospođa.”

Da ti ne bude par u mnozih gospoj hor.”