Judita

Treće pjevanje

Libro treto

pravdu pogrđuje, ljubi laskanja.

Pravdu pogarjuje, ljubi vuhavšćine.

Ali uvijek je Bog čuvao pravedne,

Da vazda pravednih Bog jest obaroval,

i još im je nakon njihove smrti  dao vječni život,

 i još po smarti njih vičnji njim život dal,

tako nije pustio ni da Alhior pogine,

tako ti ni pušćal Akior da zgine,

kada je upao u nevolje radi istine.

u nevoljah upal zacića istine.

Veziri to čineći, Holofernov gnjev

Veziri toj čine, Oloferna gnjivu

još su više raspalili, kao kod vatrenog konja

pridaše vrućine, kako konju živu

dok juri po njivi, kada ga podbodu,

kad teče po njivu, kad mu dadu ostrog,

te on zatrese grivom i zatopće nogama.

popostrese grivu tere poljuti nog.

Preskoči ogradu i stog i potok presiječe,

Priskoči plot i stog i potok prikine,

koliko je snažan, trči, vrata gurne.

koliko je uzmog, teče, vrata rine.

Tako se sama od sebe rita njegova zloća,

Tako sobom hizne ovoga gardoba,

kada ju je podjarila vezirska hudoba.

kad ju pouzdvigne vezirska hudoba.

Dakle tada Holoferno srdit,

Poni u toj doba Oloferne sardit,

jer ga je obuzela zloba, počne ovako govoriti:

jer vlada njim zloba, tako ja govorit:

“Koji si ti prorok da umiješ reći, Ahiore,

 “Ki si prorok da rit umiš, Akiore,

da nam se taj narod može oduprijeti?

da narod taj odrit nam se sada more?

Uzdajući se u gore ili u nekoga boga

Uzdaje se u gore al u bogu nikom

da im pomogne?Lažeš nam o tome.

 da njima pomore? Hiniš nami u tom.

A sada da i sam skusiš, da se nitko

A sad da ti sobom iskusiš, jer nitkor

ne može zvati bogom, osim Nabukonozora

zvat se more bogom, ner Nadukdonosor

kada mi sve njih stavimo pod mač,

Kada mi vas njih zbor obratimo pod mač,

zabit će se naš kosir i tebi među rebra.

 zadit će naš kosor i tebe u rubo tač.

Što blijediš, ili što ti plač zalijeva lice,

Ča blidiš, ali plač ča t’ lica zaliva,

ako znaš da tvoja priča nije lažna?

ako tvoja pritač znaš da ni laživa?

Živjet ćeš gdje živa ostane njihova vlast:

Živit ćeš gdi živa ostane njih dobar:

ako ona propadne, propast ćeš i ti s vrha.

gdi li ona saspiva, saspit ćeš i ti zgar.

A da se to dogodi, odvedite ga da sjedne

A da t’ bude ta stvar, vedte ga da side

u taj grad pod koji hoću da ide moja vojska.

u taj grad pod ki bar ma hoću da ide.

A kada uđe u njega i preskoči rov,

U ki kad unide tere zaskoči rov,

pobrinite se da nitko ne izađe živ, pa niti on.”

činte da ne izide nitkore živ, ni ov.”

Grad je ovaj bio nov, na gori je ležao,

 Grad biše ovi nov, na gori si(j)aše,

oko njega opkop, a zvao se Betulija.

oko njega obrov, Betuli(j)a se zvaše.

U tom gradu je živio narod Šimunov,

Grad taj uzdaržaše narod Simeona,

i njemu je služila ona strana polja.

i njemu služaše polja strana ona.

Tamo je silna moć prognala Ahiora,

Tamo moć siona pogna Akiorom,

da pretrpi smrtnu kaznu sa gradskim mnoštvom.

da smarti zakona tarpi s gradskim zborom.

Došli su pod vrh i tu su ga svezali

Dojdoše pod varho(m) i tuj ga vezaše

odiza ruke za stablo koje je ondje stajalo.

nazad ruku s rukom k stablu ko tuj staše.

Jer im nisu dali proći preko granice,

Jere im ne daše pojti priko meje,

oni koji su od gore bacali kamenje iz praćke.

ki s gore metaše iz praće kamen’je.

Oni su ga ondje pustili svezana,

Oni ga ondeje vezana pustiše,

ovi odozgo kada su tu došli, odvezali su ga

ovi zgor tudeje sašad, odrišiše

i odnijeli u grad. Upitali su građani,

i k gradu odniše. Pitaše grajani,

zašto su mu to učinili Asirci?

Zač mu učiniše toj Asiri(j)ani?

Dva betulijska poglavara

Od Betul(i)jani dva poglaviti(j)a

tada su se zvali Karme i Ozija.

bihu tada zvani Karme ter Ozi(j)a.

Pred njima je izložio sve što mu se dogodilo,

Prid njimi izvi(j)a sve ča mu se steče,

Ahior, prije proplakavši, reče:

Akior, da pri(j)a proplaka, pak reče:

“Ovo se zarekao srditi Holoferno,

“Ovo se zareče Oloferne sardit,

da će vam mačevima sve meso rastaviti.

da će sva na meče mesa vaša razdit.

I mene s vama ubiti, i tada me je prognao.

I mene s vami ubit, na to me je zagnal.

Daj Bože da ta prjetnja njemu na glavu padne.

Bog daj da bi ta prit njemu na glavu pal.

Zakleo se da će to učiniti vama i meni,

Toj se je prisegal stvoriti vam sa mnom,

jer sam ja rekao: Bog vlada tom zemljom,

 jerbo sam ja rekal: Bog vlada zemljorn tom,

i da vaš Bog sam sobom ima moć i vlast,

 i Bog vaš sam sobom da ima moć i vlas,

izbaviti vas u ovom vremenu.”

u vrimenu ovom obarovati vas.”

Kada narod sasluša taj glas, pokloni se Bogu,

Kad sliša puk taj glas, Bogu se pokloni,

skinu kape s kose i počnu roniti suze.

smakši beritu s vlas i suzami roni.

Molili su se da ih izbavi od pogibije,

Moleći da ukloni njih od pogibili,

kojom je onaj krvnik mnoge već ucvilio.

kom karvavec oni mnozih jur uhili.

“Ti se”, rekoše, “smiluj, o gospode Bože,

“Ti se”, riše, “smili, o Bože gospodstva,

pogledaj naša djela koja su skrušena.

pozriv naši dili ki su humiljenstva.

I ona ohola, koja prijete, pogledaj.

I onih oholstva, ki prite, pogledaj.

Rasap i ubojstva odvrati i ne daj.

Rasap ter ubojstva odvrati i ne daj.

Pokaži da se brineš za one koji se uzdaju u tebe,

Ukaži da si haj ufajućih u te,

Pokaži da se ne brineš za one koji se uzdaju u sebe.

ukaži da s’ nehaj ufajućih u se.

Ponizi, molimo, one koji se uznose

 Smiri, molimo, nje ki se uznašaju

svojom silom, a ne poznaju tvoju jačinu.

silom svojom, a tve jakosti ne znaju.

Čuvaj, brani nas, jer si ti sam,

Čuvaj, brani naju, jerebo si ti sam,

koji si u gornjem raju slava i ponos nama.”

ki s’ u gornjem raju slava ter dika nam.”

Kada su to rekli i suzama zaustavili izvor,

To rekši i suzam ustaviv izvora,

počeli su s obje strane tješiti Ahiora,

pričaše obistram tišit Akiora,

govorili su: “On koji gleda odozgo, stvoritelj

Govore: “On zgora ki gleda, stvoritelj

svakoga stvora bit će čuvar

od svakoga stvora bit će t’ obaritelj

i spasitelj svih nas i to tako što će biti

 i svih nas spasitelj tako da još onih

zatornik onih koji žude da sve zatru.

hoće bit raspitelj ki hlepe razsut svih.

I kada nas od njih Gospodin oslobodi,

I kada nas od njih Gospodin slobodi,

pozovi svoje k sebi, i živi ovdje s nama.

dozov k tebi tvo(j)ih, ter stoj s nami ovdi.

Neka ti bude drago, da je isti Bog koji je s nama,

Toj ti budi godi, da ki (j)e s nami Bog,

i tebe pohodio, jer znaš da je svemoguć.”

 i tebe pohodi, jer znaš da je svemog.”

Tu jadan Ahior zlovoljan je stajao,

Tuj Akior nebog zlovoljan stojaše,

kao niz prozor u zemlju je gledao.

kakono niz oblog u zemlju gledaše.

Te riječi je slušao, još čvršće držeći

Ter riči slišaše, jur tvarje daržeće

da ga onaj u kojeg se uzda, neće ostaviti.

da u kom ufaše, ostavit ga neće.

Već je sunce zalazeći, bilo nagnulo kola

Jur sunce ničeće, nagnul biše kola

želeći sakriti dolje svijetli obraz.

svitli obraz hteće zamaknuti dola.

Istočnu stranu zemlje već je stiskala

Istočnoga okola jur šćićaše stranu

noć, dižući odozdo crnokosu glavu.

noć, dvižuć odzdola čarnokosu glavu.

Kada provjereno poštenoga Ahiora

Kadano poznanu Akiora cilost

u svoju je kuću pozvala Ozijina milost,

na svom zazva stanu Ozi(j)eva milost,

jer je znao da je velika božja milost u onome,

 jer znaše da blagost velika jest tomu,

u čijem je domu gost primljen s ljubavlju.

s ljubavju prijat gost u koga je domu.

Pozvao je još k njemu i svećenike za društvo,

Sazva još k ovomu i pope za bratstvo,

da se okrijepe jer su oslabili od posta.

da žežinu svomu pokripe mlohavstvo.

Večeru i jelo obilno je priredio

Večeru i jistvo obilo napravi

za stolom je te ljude smjestio bolje nego sebe.

 za stolom toj ljudstvo više sebe stavi.

Ništa nije izostavio što se pristojilo časti,

Ništar ne ostavi ča se čtu pristoja,

što veću je ljubav nastojao iskazati.

da veće ljubavi skazati nastoja.

Ovo i ono je uzimao, ali ne za sebe,

Toj i ovoj poja, ne sebi hoteći,

jer se nije držao dostojnim, nego je nudio druge.

jer se ne dostoja, da druzih nudeći.

Svi su Boga hvalili, Ahiora su nudili,

Svi Boga hvaleći, Akiora nukaje,

Ahiora tješili, Ahiora gledali.

 Akiora tišeći, Akiora gledaje.

Samo su pazili da se on ne ozlovolji

Li njega svidaje da se ne zlovolji

u Boga se uzdaući, Bogu da se moli.

 u Bogu uzdaje, Bogu da se moli.

Sjedeći za stolom, oni  su se častili,

Sedeći za stoli, oni se čtovahu,

sluge su ih posluživale obilazeći okolo.

obhode okoli sluge jim landahu.

A drugi su služili vino iz bukare,

A druzi služahu vino iz bokare,

crveno su lijevali u zlatne pehare.

čarljeno livahu u zlate pehare.

Što su ispekli, što skuhali, drugi su nosili

Ča peku, ča vare, druzi ti nošahu

na čistim tanjurima: jedno su donosili,

na čiste lopare: jedno donošahu,

drugo odnosili, vrteći nogama,

drugo odnošahu, svartaje nogami,

udvorno su pristupali, pružajući rukama.

dvorno pristupahu, segaje rukami.

Visoko sa svijećama stajali su svijećnjaci,

Visoko s svićami stahu kandaliri,

mnogim zrakama odsijevali su zidovi.

 mnogimi zrakami odsivahu miri.

Nije bilo nikoga tko je svirao, niti glasno govorio,

Ne biše tko sviri, ni z bukom govori,

niti se cerekajući smijao, niti šale zbijao.

ni smi(j)eć se ciri, ni šale ki tvori.

Svi su tiho pazili: što onaj govori,

Svaki tiho z(b)ori: ča oni pomina,

što onaj odgovara, što li sam smišlja.

ča ov odgovori, ča li sam namina.

Ona smrtna tama, koju vide na vratima,

Ona smart(n)a tmina, ku na vratoh vide,

od krvi, od pljačke, da k njima ne uđe.

od karvi, od plina, da k njim ne unide.

Ovoga i onoga se dotaknuo raznovrsni razgovor,

Toj ovoj obide razlika besida,

ali ispalo je tako da na branicima

 li na tom izide da grada i zida.

grada i zida, ako ih Bog ne čuva

Ako Bog ne svida, na branicih vahtar

stražar uzaludno bdije i sjedi, a na vratima vratar.

zaman bdi i sida, a na vratih vratar.

Zato su se pobrinuli, kada su ustali na noge,

Zatoj imiše mar, ustav se na nogu,

da skupe mnogo naroda u sinagogu.

da skupe puka bar u svu sinagogu.

I da se mole Bogu. Molili su ga svu noć,

Ter se mole Bogu. Moliše ga svu noć,

u velikoj nuždi da im pošalje pomoć.

u potribu mnogu da jim pošlje pomoć.

Jer je zdravlje i moć i utočište njihovo,

Jer je zdravje i moć i utočišće njih,

njih koji su onemoćali kada su se prestrašili neprijatelja.

upalih u nemoć dilj straha p(r)otivnih.

S istočnih postelja diže glavu Titan,

Od postilj istočnih dviže glavu Titan,

hitajući da odagna sjene noćnih tmina.

osini tmin noćnih da zarene hitan.

Već je bio svitao dan i vidjelo se odozgo,

Jur svital biše dan i vidiše sa gor,

oni kojima je ondje bio stan, vojske koje idu dolje.

kimno tuj biše stan, vojske greduć uzgor.

Kao presječen bor na zemlju su pali,

Kako prisičen bor na zemlju padoše,

na golu glavu odozgo pepeo su stavili.

na golu glavu zgor pepeo vargoše.

Moleći rekoše: “Bože, pomiluj nas,

Moleći rekoše: “Bože, pomiluj nas,

jer evo došli su nas zatrijeti danas.

 jer evo dojdoše poterti nas danas.

Kako ti umiješ i znaš, pokaži svoje čudo,

Kako ti viš i znaš, skaži tvoje čudje,

da tu ne propadne vlast tvoga naroda.”

da puka tvoga vlas ne pogine tudje.”

Uzeli su oružje i kamenje u ogrtače.

Vazeše orudje i stine u skuti.

Stupili su odosvud gdje su uži putevi,

Stupiše osudje gdi su tisknji puti,

gdje su tvrdi klanci među klisurama,

gdi su klanci kruti meu klesurami,

da, kada stanu na litice, gađaju praćkama.

da, stavši na ljuti, meću se praćami.

A vojske su uza strane išle prema gradu,

A vojske stranami varvljahu ka gradu,

da bi idući naokolo došli do pod stijene.

blizu pod stinami okolom da padu.

Potok niz livadu žuboreći teče,

Potok niz livadu marmnjući teciše,

pod borovima u hladu, bio je bistar i čist.

pod borjem u hladu, bistar i čist biše.

Odvojak njegov je bio proveden po brijegu,

Grana ga grediše vojena po brigu,

te je donosio vodu do usred grad.

ter vode nesiše tad gradu po sridu.

Ovo neka skrenu, reče Holoferno,

Ovu da pristrigu, Oloferne reče,

tako da više ne teče prema gradu.

tako da napridu ka gradu ne teče.

Ali još su nedalo od grada stajali

Da još nedaleče od grada stojahu

poduboki bunari iz kojih su građani crpili vodu

poduboke bleče gdi vodu čripahu

i pili je, potajno je vadeći,

grajani ter pjahu, skrovito pohvate,

jer su se bojali daih ne uhvate.

jere se bojahu da jih ne uhvate.

Tada su se Amon i Madijan uputili

Uz toj se navrate Amon i Madi(j)an

pred vrata šatora prema Holofernu koji je stajao ispred.

šatoru prid vrate Olofernu izvan.

“Znaj”, rekli su, “da se onaj grad ne uzdaje u ljude,

 “Znaj”, riše, “da on stan ne uzda u ljude,

nego u onu gorsku strminu po kojoj hoda straža.

da u tuj gorsku stran na koj stražu bljude.

Dakle da ti se taj grad preda bez otpora,

Da ti poni bude taj prez arvanje grad,

i da nam lukavstva građana ne izađu na zlo,

 i grajan zloćude ne budu vridne sad,

postavi stražu koja, kada se smjesti kod bunara, neće dati

stav stražu, kano pad kon zdenac, ne dade

uzimati vodu kada netko od njih dođe.

vazimat vodu kad ki od njih napade.

Tako će ti se svojom voljom narod predati,

Tim ti se pridade vas puk on od volje,

ili će propasti od tolike nevolje.

ali se raspade od toke nevolje.

Morit će ih žeđ od tada kada ti zapovijediš

Od tada jih kolje žaja kad ti veli

da se onaj njihov veliki potok skrene u polje.”

odvratit u polje njih potok on veli.”

Poslušao je ono što je sam želio, izabrao je vojvode

Slišav on ča želi, naredi vojvode

kojima je oštro zaprijetio da čuvaju vode.

 kim moćno zapeli da čuvaju vode.

I sunce odlazeći dvadeset puta je izašlo,

I sunce odhode dvadesetkrat pride,

a oni su samo obilazili i sjedili na bunarima.

li oni obhode i na zdencih side.

Od tada je u gradu zavladala suša,

Od tada unide u gradu sušina,

iz cisterni je već nestalo i vlage.

z gusteran izide jure i vlažina.

Iz nekih dubina vode su još imali,

Od nikih dubina još vode imaše

vodu koja se cijedila dijelili su čašom na mjeru.

 ka žmulom cidina mirom se diljaše.

Ipak znali su da sva ne bi svima njima

Ništar manje znaše svak da sva ne bi svim

ugasila im žeđ, koja ih je palila.

žeju, ka jih žgaše, ugasila tad njim.

Nije bilo ničega da pokvase usta, jezik im se počeo sušiti,

Stopit ust ne bi čim, prisihat ja jazik,

usne pucati, a zatim cijeli čovjek blijediti.

usne pucat, zatim bliditi vas človik.

Skupilo se puno naroda, muškarci, žene, djeca,

Skupiv se puk velik, muži, žene, ditca,

tko str, tko mlad, k Oziji su došli.

tko star, tko mladolik, k Oziji se stica.

Svaki smiona lica (smionost koju je dala nevolja)

Svaki smina lica (sminost nevolja dav)

njemu su prigovarali i tužili se, stojeći ispred njega.

 njemu oporica i tuži, prida nj stav.

“Bog”, rekoše, “neka sudi između tebe i nas,

“Bog”, riše, “sud postav meu tobom i nami,

što si nam zadajući toliku muku izvrgnuo plamenu.

u kolik trud pridav varže nas u plami.

Nemoj izbjegavati da mirno pregovaraš

Ne hti(j) podvit rami da mirno govoriš

prije negoli nas žeđu nevoljno ubiješ.

pri ner nas žajami nevoljno umoriš.

Sada eto i sam vidiš, da više ne možemo trpjeti

Sad oto sam vidiš, veće ne moremo

ovaj grad u kojem sjediš ti i mi koji u njemu živimo.

ov grad u ki sidiš i ki u nj živemo.

Sami ćemo se predati Asircima

 Sami sebe ćemo dat Asiri(j)anom

prije negoli budemo mrtvi sa svim gradom.

pri nere budemo martvi sa svim stanom.

Evo nas je snašlo teško vrijeme,

Evo smo pod članom jur toga vrimena,

da slanom vidim želimo olakšati breme.

da želimo slanom polahčat brimena.

Plače brižna žena i već želi,

Plače brižna žena i jure rada je,

da je odvedu u ropstvo s djecom koja umiru od žeđi.

 da je povedena z ditcom mruć od žaje.

I svima nam se čini lakše vidjeti smrt od mača,

I svim nam laglja je od meča smart vidit,

nego se mučiti zijevajući, a nemati što popiti.

 ner se mučit zjaje, a nimat ča popit.

Tada je mnogo manja muka i okove trpjeti,

Tad i uzu tarpit vele manji jest trud,

a Boga u svemu hvaliti i sud njegove pravde.

a Boga u svem hvalit i pravde njegov sud.

I ti dakle odluči predati grad i sve nas,

I ti poni odsud dati grad i nas svih,

(pristani na tu sramotu) u ruke tih sila.

 (pristani na taj blud) u ruke od sil tih.

Stavimo se u njihovu milost ili nemilost, pa ili će skratiti

Stavmo se u volju njih, ali će skratiti

nagla smrt ove muke, ili će ih okovi smanjiti.”

nagla smart tug ovih, al uza smaliti.”

Kada su to rekli, počeli su stojeći u crkvi cviliti

Toj rekši, cviliti u carkvu stojući

i prste lomiti jadikujući,

 i parste lomiti jaše jadajući,

k Bogu su vapili: “Bože, sagriješili smo,

k Bogu vapijući: “Bože, sagrišismo,

na zlo pristajući, nepravdu smo činili!

na zlo pristajući, nepravdu činismo!

Nepravdu smo radili i s ocima našima

Krivinu tvorismo i s otci našimi

zakon nismo ispunili. Ali ti, koji si nad svime,

zakon ne spunismo. Da ti, ki s’ nad svimi,

koji si milostiv primi milostivo sve nas,

milostiv ti primi na milost svih naju,

izbavi nas iz ruku onih koji tebe ne poznaju.

od ruk nas odnimi ki tebe ne znaju.

Onih koji, prijeteći, ne daju da te štuje tvoj stvor:

Ki, priteć, ne daju da te čtuje tvoj stvor:

Bog je jedini, govore, Nabukodonozor.

Bog je sam, pravljaju, Nabukodonosor.

Ne daj da nas podjarmi njihova zemlja, jer će zli narod reći,

Ne daj nas pod njih hor, jer će reć narod zal,

gdje je je njihov stvoritelj, što im ne pomogne?”

gdi (j)e njih nebotvor, ča jih ni pomogal?”

U velikoj tuzi, uplakanih očiju

U veliku pečal, s plačnima očima

Ozija ustrašen stajao je među njima,

Ozi(j)a ustarhal staše meu njima,

kao onaj koji preko mora,

kako ki strašnima vitri zagonjen brod

među mnogim valovima, vodi brod gonjen vjetrovima.

meu vali mnogima vodi prik slanih vod.

Okreće korablji smjer ne kuda bi htio,

Svarta korablji hod ne kuda bi hotil,

nego je puštao jedrima na volju kud ih je duh zavio.

 da dajuć jidrom god kud jih je duh zavil.

Samo je još nastojao nekako se oduprijeti,

Li još se je usilil kokogod se oprit,

dok je krmilo cijelo, ne želeći udariti o greben.

dokla je tamun cil, ne hteć o skolj udrit.

Tamo-amo ne prestaje se obazirati jer vidi

Simo-tamo pozrit ne staje jer vidi

da se mora boriti s vjetrom, s morem, s kišom.

 da mu se je borit s vitrom, s morem, s diždi.

Vjetar glasno huče a konopi zvižde,

Garbin hlopom hlidi a zvižju konopi,

val bučeći slijedi, i lupa u krmu.

val rovući slidi, ter busa u popi.

Sve je nebo poklopilo oblak tmurna lica,

Sve nebo poklopi oblak s tmasta lica,

iz njega kiša pljušti, munja ga prosijeca.

iz njega dižd kropi, mun’ja ga prosica.

Grom s prodornim zvukom juri, strašno tutnjeći,

Grom s triskom potica, strahotno tartnjući,

preda, pada ničice mornar još dok jedri.

preda, pada nica mornar li jidrući.

Tako se obazirući, Ozija predao

Tako t’ se obzirući, Ozi(j)a predaše

vidjeći pogibelj, ali se još uzdao.

pogibil vidući, da li još uzdaše.

Zato je govorio, roneći suze,

Zato govoraše, roneći suzami,

te ih primirivao ovim riječima:

tere jih toljaše simi besidami:

“Ne zbog sebe, nego zbog vas, braćo, bio sam tužan,

“Ne sobom, da vami, bratjo, pečalan bih,

zato sam rekao da će Bog uvijek biti s nama,

 zato vazda s nami Bog hoće biti, rih.

i sada bih vas ja, svojim životom i blagom svim,

I sada ja vas svih, ja životom mojim,

iskupio od tih nevolja.

 iskupil bih od tih nevolj i blagom svim.

Znam da to ne može biti. Ali on koji je stvorio svijet,

To bit ne more, vim. Da on ki stvori svit,

to uvijek smijem reći, možda će nam pomoći.

 to vazda reći smim, pomoć nam more bit.

Zato neka nitko ne ubije obitelj i kuću,

 Zato nitkor zgubit ne hti(j) čeljad i stan,

i sam sebe ubije. Pričekajmo još pet dana.

 i sam sebe ubit. Počkajmo još pet dan.

Ne bi li Bog odagnao tu srdžbu od nas

Jeda s’ odrene van Bog saržbu tu od nas

te da postavi svoj dlan i tako sačuva ovaj narod.

 ter svoj podstavi dlan uzdaržeć ov puk vas.

Ako ne dođe spas za koji mislim da će doći,

Ako ne dojde spas ki mnju da će biti,

ono što ste rekli danas, to ćemo napraviti.”

ča ste rekli danas, hoćemo stvoriti.”

Odlučili su poslušati Ozijin svjet

Hotiše starpiti svit ovi Ozi(j)e

i počeli moliti da im Bog brže

 i jaše moliti da jim Bog barži(j)e

svoju pomoć da i milostivo ih pohodi,

pomoć svu podi(j)e i milo pohaja,

da ih ne ubije neprijatelj niti žeđ.

da jih ne ubi(j)e nepri(j)atelj ni žaja.

Tada se u tom gradu nalazila Judita,

Tada se nahaja Judit u gradu tom,

koja je sve nadmašila ljepotom, dobrotom.

kano svih nadhaja lipostju, dobrotom.

Koja je odlučila živjeti prečistim životom,

Ka živit životom odluči prečisto,

otkako je postala udovica.

 poče imit od kom udovičtva misto.

Mnoga ju je zaista vlastela prosila,

Mnozi (j)u zaisto vlastele prosiše,

ali je ona htjela samo služiti Bogu.

ona Bogu listo služiti želiše.

Sobu je imala gore pod krovom,

Skrovišće imiše gori pod slimena,

gdje je Boga zvala zatvorena sa sluškinjom.

gdi Boga zoviše s rabom zatvorena.

Od putenih se želja susprezala postom,

Hotin’ja putena usteza posteći,

noseći vrećišta spletena od struna.

 strunami pletena vrićišća noseći.

Ili radom da tijelo ne bude mirno,

 Tege li težeći da ni telu pokoj,

milostinje je davala domu za siromašne.

 almuštva čineći skupšćini uboškoj.

Jer joj je veliki broj stoke njezin muž ostavio

Živine velik broj muž bo nje ostavi

i mnogo blaga kada ju je napustio.

i blago mnogo njoj kad se s njom rastavi.

Ali ona nije svoje srce stavila u to,

Da ona ne stavi u tom sartce svoje,

nego u ono što volje pravednici, u ono što je vječno.

ner ko ljube pravi, vikomnje kono je.

Sva snaga moje riječi ne može izreći

Sva moć riči moje izreći ne umi t’

kakva je njena pobožnost, zbog koje je ona odbacila svijet.

pobožje koko je, cić koga gardi svit.

Premda je bila mladih godina i lijepoga stasa,

Prem ako mladih lit biše i lipa stvora,

ipak je bila cvijet kreposti – bila je kći Merarija,

da od kriposti cvit – hći biše Merara,

koji potiče iz staroga roda Simeona,

Ki zide od stara roda Simeona,

brata Isakara i Zabulona.

brata Isakara tere Zabulona.

Ona je imala muža koji se zvao Manaše,

Muža imi ona ki se zva Manases,

koji se držao zakona koji im je dao Mojsije.

obslužeć zakona ki jim da Mojses.

Njega na posjedu, gdje je bila žetva,

Ovogaj na poses, gdi se žetva tvori,

kada se Sirijus i zviježđe Pas najviše dignuo,

kad Sirij tere Pes najvećma uzgori,

ubila je snaga topline vrućih plamenova.

moć toplin umori plamena vrućijih.

Mrtva ga je zatvorio grob njegovih predaka.

Martva ga zatvori grob njega starijih.

Tri godine i šest mjeseci je prošlo,

Misec šesti lit trih jur biše nastupil,

otkako je on preminuo napustivši žive,

da biše on živih priminuvši pustil,

kada je Judita vidjela nezgodnost onih postupaka,

kada Judit sih dil potribu videći,

o kojima je Ozija govorio, a zaslužuju prijekor,

ča je Ozi(j)a ril, kara uzročeći,

reče dvama svećenicima Habrisu i Harmisu:

Popom govoreći Kabru i Karmu dvim:

“Kakvu je to riječ izustio Ozija govoreći ovima,

“Ku rič izusteći Ozi(j)a reče svim,

da će grad predati neprijateljima peti dan i petu noć,

da grad da protivnim peti dan i petu noć,

ako nam Bog ne pošalje pomoć protiv njih?

ako nam protiv njim ne pošlje Bog pomoć?

Tko ste vi, da hoćete iskušavati Božju moć,

Tko ste, da ćete moć Božju iskusiti,

te iz što veće nemoći, veći gnjev izazvati?

ter svim vekšu nemoć, vekši gnjiv naditi?

Jer će se na tu riječ Bog prije rasrditi,

Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog,

nego što će se smilovati, i dati nam odgodu.

pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.

Ponijeli ste se veoma oholo, kada ste rok takav postavili

Vele dvigoste rog, roke take upram

Bogu, koji je svemoguć, da nam da svoju milost,

k Bogu, ki je svemog, da milost svu da nam,

i da tada sam dođe pomoći ovome narodu,

ter da tad pride sam pomoć puku semu,

kada je vama drago, a ne kada se njemu svidi!

 kada je drago vam, ne kad je god njemu!

Milostiv je u svemu, oproštenje molimo

Milostan je u svemu, prošćen’je prosimo

zbog toga smo i duše ponizili pred njim.

od togaj tere mu duše ponizimo.

Sa skrušenošću se pomolimo da po njegovoj volji

S skrušen’jem molimo da po njega volju

olakšanje osjetimo, odbijajući nevolju.

lahkost oćutimo, odbivši nevolju.

Da onako kako nas sad kolju zbog oholosti,

Da kako sad kolju oni nas ohol’jem,

tako sutra na bojištu oni padnu zbog naše poniznosti.

tako padu u polju našim humiljen’jem.

Jer se nismo oskvrnuli nevjerom.

Jer izneviren’jem ne ockvarnismo se.

Prijestupom otaca koji su tražili tuđe bogove

Otac pr(i)stupljen’jem tuje boge prose,

koji su podnosili posljedice grijeha u to doba

Koji grih podnose oni tad u to dob

trpili su nevolje, glad, mačeve i pljačku.

tarpiše angose, glad, meče i porob.

Jer nam je sramota primati drugoga Boga,

Da nam je nepodob primat ner onoga,

od onoga koga su štovali Abraham, Izak, Jakov.

Abram, Isak, Jakob koga čtova Boga.

Utjehu tu čekajmo strpljivo,

Utišen’je toga čekajmo tarpljivo,

od zla će nas ovoga izbaviti milostivo.

zla će nas ovoga zbavit milostivo.

Te će sramotno podvrgnuto slabijoj moći

Tere će rugljivo zbiti pod moć nižu

sve, one koji se neprijazno na nas dižu.

 svih, nepri(j)aznivo ki se na nas dvižu.

A sada vi koji se za Božji dom brinete,

A sad Božju hižu kino uzdaržite,

kojima se duše utječu da ih očistite.

k kim duše pribižu da jih očistite.

Pristoji se, vidite, svećenstvu vašem,

Pristoji se, vite, popovstvu vašemu,

da vi krijepite srca našem narodu.

da sartca kripite vi puku našemu.

Podsjećajući ga na naše starije;

Pomenak čine mu od naših starijih;

jer im Bog ne ugodi u njihovoj nevolji.

jer Bog u ničemu zato nevolji jih.

Zato da ih iskuša da li im je život pravedan

Da tim iskusi jih je li njih život prav

i da li imaju vjere, ufanja i ljubavi.

i je li vera u njih i s ufan’jem ljubav.

Abraham dok je stajao u bolovima i u velikoj brizi,

Abram u trudih stav i u skarbost mnogu,

bio je krepak kao lav u služenju Bogu.

 kripak bi kako lav u služen’je Bogu.

Izak i Jakov dokazali su da mogu

Pečali nalogu Isak, Jakob nosit

nositi teret jada, a da Bogu ne zgriješe.

skazaše da mogu, a Bogu ne zgrišit.

Mojsije je također činio, i svatko se uzdizao snagom,

Mojses tokoj čini t’, i svaki ushaja,

tko je htio zlo pretrpjeti, da Bogu ugodi.

ki hti zlo pritarpit, da Bogu ugaja.

A onaj narod, koji ne haje za drugo, nego da Boga iskušava,

A puk, ki ne haja, ner Boga da skusi,

srdžba ga pohodi i on smrt iskusi.

saržba ga pohaja i smart ga pokusi.

Zato da nas ne upropasti mrmljanje,

Zato da ne strusi nami pomarmnjan’je,

duboko se ponizimo.

činte, ner da skljusi nisko ponižan’je.

Govorimo: korenje Božje je manje,

 Govore: Karan’je Božje to jest manje,

od našega sagrešenja i naše poganštine.

ner naše zgrišan’je i naše poganje.

Bog nas bije blaže nego što to zaslužujemo.

Bog nas bi(j)e hlanje nere dosto(j)imo.

Srdačno nas opominje da ga se bojimo,

Sarčno na nas zvanje da ga se bo(j)imo,

da grijeh ostavimo, da budemo bolji,

da grih ostavimo, da bolji bivamo,

a ne da izgubimo ono što na svijetu imamo.”

a ne da zgubimo ča na svit imamo.”

Pošavši k njoj tamo i Ozija je slušao

Pošadši k njoj tamo i Ozi(j)a sliša

tu riječ, premda ga je još više zbunjivala.

tuj rič, ka ne samo da veće njim miša.

Ipak visoko je dizao njezinu hvalu,

Ništar manje niša visoko hvalu nje,

nje koja ništa nije rekla krivo od te istine.

ka ničće ne sgriša ča biše istine se.

Oni koju su stajali zajedno sa svećenicima, rekli su: Sve su prave,

Zajedno s popi ste, riše: “Sve su prave,

Judita riječi te koje si sada rekla. Zdrave

Judita, riči te ke s’ rekla sad. Zdrave

da budu države i mi, molimo za nas:

da budu daržave i mi, moli za nas:

Svetosti tvoje slave znane su po cijelom svijetu.”

svetošći tve slave znane su po svit vas.”

Ona reče: “Što god sam danas rekla,

Ona reče: “Danas ča sam rekla godi,

kako to zna svatko od nas od Boga dolazi.

kako zna svaki nas od Boga da shodi.

Tako ćete nakon ove nevolje vidjeti da je stvar,

Tako po sej škodi hoćete vidit stvar,

koja misao moja smišlja, samo Božji dar.

ku misal ma svodi, da ni ner Božji dar.

Sada se pobrinite da se Višnjemu pomolite

Sada imite var višnjega moliti

da ruku mu prostrvši, to izvoli učiniti.

da ruku mu prostar, rači to stvoriti.

Nemojte htjeti doznati moju misao,

Ostavte hotiti znati misal moju,

na vratima prosjedite svu ovu noć.

na vratoh siditi hoćete noć ovu.

A kada ja pođem van sa svojom Abrom,

A kada ja pojdu vanka s Abrom mojom,

dok opet ne dođem, svi vi s družbom svojom

dokla opet dojdu, svi vi z družbom svojom

molite svetom molitvom za nas oca Boga

molte svetom molbom za nas otca Boga

s poniznim pjevanjem i s mnogim skrušenim djelima.”

s umiljenom pojom i s skrušen’ja mnoga.”

“Pođi i Bog neka po tebi od zla toga oslobodi

“Poj i Bog zla toga po te oslobodi

već ovaj puk!” tako Ozija reče:

jur puka ovoga!” Ozi(j)a tako di:

“S Bogom pođi i hodaj i kuda god ideš,

“Z bogom poj i hodi i kuda godir greš,

uvijek neka te pohodi, uvijek slavom krasi.

vazdi te pohodi, vazdi slavom ureš.

I prije nego što umreš, neka on učini da glas djela, koja

I pri nere umreš, on čin da dila, ko

god prioneš izvršiti, dignut visoko

godir stvorit napreš, glas dvignut visoko

i rasprostranjen široko po svijetu bude poznat.

i prostart široko po svitu da bude znan.”