Judita

Drugo pjevanje

Libro drugo

Niti bi se obazirao bježeći noć i dan.

Nit bi se oziral bižeći noć i dan.

S tom prejakom vojskom Holoferno je išao,

S tom vojsko(m) prejako(m) Oloferne greduć,

svu je Asiriju prošao žureći se.

Asiri(j)om jur svom prošal biše hituć.

Bio je željan izvršiti sve, da ne bude ukoren,

 I sve svaršiti vruć, da mu ne bude ukor,

što je naredio moćni kralj Nabukonozor.

ča veli kralj moguć Nabukodonosor.

Nigdje nimalo otpora, došao je na lijevi kraj

Nigdir nimav opor, dojde na livi kraj

Cilicije, do gora angijskih, te ondje

Cilici(j)e, do gor angiskih, ter ondaj

obilazeći kao zmaj, zapalio je nasade

obhode kako zmaj, popali posade

i zauzeo sva ona mjesta i gradove.

i sva mista onaj zauja i grade.

A jer se glavni grad Melot nije predao,

Da jer se ne dade poglavit grad Melot,

nadajući se da će se obraniti, preskoči ogradu;

odarvat se nade, zaskoči mu oplot;

smjesta ga je zauzeo u jednom udarcu, pobio je

 tudje u jedan bot vaze ga, potuče

sve u njemu kao skotove, a njega razorio.

svih u njem, kako skot, a njega rastuče.

Što je ostalo, razvuče i prešavši preko vrhova,

Ča zasta, razvuče i pošadši varsi,

poplijeni i porobi one koji su bili u Tarsi.

 poplini i svuče ki bihu u Tarsi.

I još ne okusivši jela, kod zemlje Celine

 Još da se ne omarsi, kon zemlje Celine

razbio je pak i raspršio sinove Ismaelove.

potar pak i smarsi ismaelske sine.

Preko Eufrata je krenuo, prešao Asiriju,

Prik Eufrata mine, vodeć Asiri(j)u,

zaposjeo granice Mezopotamije.

posede konfine, Mesopotami(j)u.

Kaštelima, danak uzme, polja, gore

Kastile, parčiju vaze, polja, gore

i gradove i njihove zemlje koje su u Siriji,

 i ki su u Siri(j)u grade ter njih hore,

do kojih je mogao doći, od potoka Mambre

Ke zahitit more, od Mambre potoka

dokud oplakuje more sa istočne strane.

 dokla plače more sa strane istoka.

Pa počevši od boka Cilicije, dok

Pak počan od boka Cilici(j)e, dokom

takneš nogom granicu širokoga Jafeta.

 Jafeta široka mejaš takneš nogom.

Medijce je sa sobom poveo zarobljene,

Madi(j)ane sobom povede zarobiv,

njihovo blago i životinje je bez iznimke opljačkao,

 njih blago s živinom prez izma porubiv,

a sve je pobio koji su se, mačevima i buzdovanima,

 A svih onih pobiv ki s meči i z bati

usudili oduprijeti mu se, ne želeći se predati.

 jaše mu stat protiv, ne hteć se pridati.

Damasku je pred vrata došao, malo zastao,

Damasku prid vrati prišad, malo potarp,

počeo paliti žito koje tražilo srp.

 poče žita žgati ka jur prošahu sarp.

Zacrnilo se polje kao črepnja, kada je požar prestao,

 Začarni kako čarp polje, kad požar sta,

nije bilo niti jednog netaknutog mjesta, nego je sve ostalo golo.

ne bi utlin ni karp, da golo sve osta.

Jer ne čekajući ni tren, posiječe i drveće,

Jer hip još ne posta, posiče i drivje,

ni loza nije ostala, ni korijen u zemlji.

ni loza ne osta, u zemlji ni žil’je.

Umrla je svaka srčanost, svatko se za sebe bojao

Umri svako smin’je, svak sebi strah ima

vidjevši da je propast svima nad glavom.

videć da saspin’je nad glavom je svima.

Kao kad tmurnim krilima gusti oblak

Kako kad tmastima kreljutmi oblak gust

prekrije nebo puše, sijeva, grmi u gomili.

 prikriv nebo dima, miga, gromi u hust.

Mornar spusti jedra, vapi i hiti

Mornar jidra popust, upi(j)e ter hiti

na kraju se vratiti, uhvatiti uže u luci.

da k kraju svarnuv šust u porat uhiti.

Zemljoradnik drhti ljeti, boji se, govori:

Težak darće liti, boji se, govori:

“Tuča će mi otući vinograd i bore,

“Grad mi će pobiti vinograd i bori,

i žito kojem se gore već nazire klas.

 i žita ka gori jur podivaju klas.

Jao,u tren sam izgubio svoju hranu, sav moj trud!”

Ojme, zgubih skori mu hranu, moj trud vas!”

Tako ti ognjenu vlast Holofernovu slušajući,

Tako t’ ognjenu vlas Oloferna slišav,

strepi svatko i za novost pita pokušavajući sve.

trepi svak ter za glas pita(j)u sva kušav.

Glasnike su poslali, i stali su tiho ispred njega,

Posle poslaše, i stav oni tiho prida nj,

ništa ne pitajući, njemu su se podložili.

ništare ne postav, pridaše se poda nj.

Jer nisu mu mogli biti ravni, radije su se voljeli predati,

Jer bit ne moguć sa nj, pridat se voliše,

i kada su došli kod njega, ovako su mu rekli:

i spustivši se na nj, komu tako riše:

“Nemoj tražiti od nas više, molimo, silo tvoja,

“Ne hti(j) od nas više, molimo, sila tva,

nego da sva zemlja, koja je bila naša, da bude tvoja.

ner ka naša biše, tva da je zemlja sva.

bolje je da se da u službu sve živo,

Bolje je da se da u službu svaki živ,

nego da svi odavde bježe ili umiru ispuštajući duh.

ner da svak biži t(j)a al umre duh pustiv.

Odvrati dakle gnjev, tebi će čast biti,

Odvrati poni gnjiv, tebi će čast biti,

milost tu ako nam učiniš, kralj će ti zahvaliti.

milost nam tuj stvoriv, kralj će t’ zahvaliti.

Jer će više voljeti da mu služe mjesta

Jerbo će voliti mista da mu služe

puna kroz svu godinu, nego da pusta tuže.

puna po sve liti, ner pusta da tuže.

Zavređuju ropstvo i smrt isto tako,

Dostojni su uze i smarti bud takoj,

oni koji se ogluše predati jakoj vojsci.

kino se ogluše dat se sili jakoj.

Dapače evo sve ovo, što je u našoj nadi,

Da evo sve ovoj, ča je u našoj nadi,

u tvojoj je ruci, župe, sela, gradovi,

u ruci je tvojoj, župe, sela, gradi,

polja i livade i krda stoke:

polja ter livadi i stada živine:

neka sve to bude sada od kraljeve svjetlosti.

budi ta sva sadi kraljeve svitline.

Blago svake cijene i sva obitelj s njim,

Blago svake cine i sva obitil s njim,

i sve druge stvari, i mi sami zatim

i sve stvari ine, i mi sami zatim

služit ćemo sasvim kraljevo veličanstvo,

služit ćemo sasvim kraljevu velikost,

samo nas ti sada primi u miru na milost.”

listo nas ti sad prim u miru na milost.”

Bio je miran i nasilje nada njima nije primijenio za sada,

Bi miran i usilost ne da jim za sada,

nego da ne bude slobodan nitko od tada

ner da ne bude prost nitkore od tada

od zakona koje će kralj dati. I kad god čuje

zakona ki kralj da. I kad godi čuje

ime kralja, tada da klekne da ga štuje.

 ime kralja, tada poniknuv da čtuje.

Jeste li vidjeli veće oholosti nego u ovoga,

Oholosti luje vidi li ovoga,

koji ni svjestan nije, misleći da je veći od Boga?

ki se ne sviduje, mneć se vekši Boga?

Malo poslije umrijet će, smrdjeti pak,

Malo potomtoga umrit će, smardit pak,

te ostaviti mnoge stvari, s najbjednijim će biti jednak.

ter ostaviv mnoga, s najmanjšim bit jednak.

Za onoga od koga sada svi strepe, nitko neće mariti,

Koga sad trepi svak, nitkor ga hajat neć,

kada u grob nauznak se prostre već ležeći.

kad u grob nauznak prostre se jur ležeć.

I koji je sada željan da vlada svom zemljom,

I ki (j)e sad hoteć da vlada zemljom svom,

malo, po malo, hrana će biti crvima.

 malo, malo posteć, pića će bit čarvom.

Onaj koji sda svakim zlom pritišće ovaj narod,

Ki sada svakim zlom pritiska narod ov,

pritisnut će zatim njega kamen pokrivač.

pritisnut će potom njega kamen zakrov.

To će biti njegov kraj koji sada stoji

To t’ će biti njegov konac ki sad sto(j)i

i misli da je takav da ga se i smrt boji.

ter mni da je takov da ga se i smart bo(j)i.

Ali ovaj koji se daje oholosti,

Da ovi li koji daje se oholosti,

što se ne pristoji, još nije ni milostiv.

ka se ne pristo(j)i, još nima milosti.

Uzeo je dosta blaga, i talaca nahvatao,

Uze blaga dosti, u talik zauja,

ni njima još ne oprosti, vojnike uzima.

ni još jim ne prosti, vojnikov priuja.

Svatko haljine podiže, štujući čovjeka,

Svak skuta poduja, čtujući človika,

toliki strah je obuzeo mjesta svakolika.

tolik strah obuja mista svakolika.

Gospoda velika iz gradova k njemu

Gospoda velika od gradov pram njemu

su išla, različita su mu veselja činili.

gredihu, razlika vesel’ja čine mu.

Svijeće su mu palili krune mu donosili,

Svitilnike žge mu, krune donošahu,

pjevalu su mu još i plesali plesove.

pojahu jošće mu ter tance vojahu.

Tu su mu svirali gusle s leutašima

Tuj ti mu zvonjahu gusle s leutaši

diple su odzvanjale, s njima nakaraši.

dipli privartahu, s njimi nakaraši.

Ni s tim ne zatomi on svoju nemilost,

Ni tim ne zaparši on tvardosti svoje,

mnogima je gradove razorio, posjekao i grane

mnozim grad potarši, posiče i hvoje

gdje njihovi bogovi stoje. “Bog”, reče, “nije nitko

gdi bozi njih stoje. “Bog”, reče, “ni nitkor

nego onaj koga se boje, Nabukodonozor.”

ner koga se boje, Nabukodonosor.”

Odijeli se od tih gora, sobalsku Siriju

Dili se od tih gor, sobalsku Siriju

prođe silazeći odozgo i još Apamiju.

projde shodeć niz gor i još Apami(j)u.

Mezopotamiju prođe također, i tu

Mesopotami(j)u projde tokoj, ter tu

doprije do Idumije gdje rastu palme.

dopri Idumi(j)u gdino palme restu.

Gebalska je u toj državi vlast,

Gabalsko jest u tu daržavu vladan’je,

gradove je osvojio sve tu i svo njihovo imanje.

grade pri(j)a sve tu i sve njih iman’je.

Tu se utaborio, skupljajući svu vojsku,

Tuj sidi, sabran’je sve vojske čineći,

i tu u tom stanju je prošlo trideset dana.

 i tuj u to stan’je trideset dan steći.

Dok se dolazeći svi nisu okupili,

Dokla dohodeći svi se dosabraše,

svjeteći mjesec se već drugi put pokazao.

misec jur sviteći drugoč se kazaše.

Tankorog je išao, kako bješe bio,

Tankorog hojaše, kakovno biše bil,

keda je tu pristigla prva četa njegove vojske.

kada tuj pristaše parva čela svih sil.

Nije bilo onoga tko bi se usprotivio; koji su to slušali,

Ne bi tko bi se ril; ki su to slišali,

sve ih je bio strah, svi su se prepali.

strah jih je svih ubil, svi su se pripali.

I Židovi su se bojali da i njih

Jesu se bojali Židove da i njim

ne pogode jadi i uništenje kao i druge,

rasap ter pečali ne budu kako inim,

da grad Jeruzalem, došavši Holoferno,

Da grad Jerosolim, Oloferne došad,

navalom oholom ne uništi. Zato tad

 nastupom oholim ne stare. Zato tad

su poslali ljude koji su išli gore prema Samariji

slaše ljudi ki šad Samari(j)om uzgor

gdje je grad Jerihon, sjeli su na vrh gore.

der gdi je Hjerik grad, sedoše na varh gor.

Još da neki otpor pruže, obzidali su

Još da niki opor bude, opletoše

sela i svoje kuće, i kako su mogli,

sela tere njih dvor, i koko mogoše,

u grad su donijeli žita za potrebu

u gradu snesoše žita za potribu

u to zlo vrijeme čekajući pogibelj.

u toj vrime loše čekaje pogibu.

Veliki svećenik Elijakim piše pismo

Ilustraciju kreirala učenica Gimnazije Pula Elena Kiss.

—

Veliki svećenik Elijakim je napisao pismo,

Upisavši knjigu pop veli Eliakim,

jer je bio zabrinut, i poslao ga je svima onima,

 jer imiše brigu, posla tad k onim svim,

koji su u Dotainu i kod Ezdrelona,

ki su u Dotaim i kon Esdroloma,

i nakon njih drugima: da ne sjede kod kuće,

i nakon njih inim: da ne side doma,

nego da čuvaju cestu i zaposjedu klance,

Ner da bljudu droma i klance zaskoče,

a gdje je provalija, da navale ploče.

 i gdi je proloma, da zavale ploče.

Kako neprijatelji ne bi prodrijeli naprijed

 Jeda s’ ne proskoče protivnici naprid

želeći uništiti jeruzalemski zid.

hteći da rastoče jerosolimski zid.

Nije ih bilo strah ni stid, sve su to učinili,

Ne bi t’ j(i)h strah ni stid, sve toj učiniše,

Crtež pisane zapovijedi

Ilustraciju kreirala učenica Gimnazije Pula Elena Kiss.

—

što im je sveti i sijedi svećenik zapovijedio pišući.

ča jim pop svet i sid pišući veliše.

U gradu su vapili sa skrušenom molitvom

U gradu vapiše s moljen’jem prihilim

te su se svi ponizili posvemašnjim postom.

ter se poniziše svi postom nejilim.

Svećenici su još odjenuli svoja pleća

Popove još zatim pleća sva odiše

oštrim vrećištem te su suze ronili.

vrićišćem tim ostrim ter suze roniše.

Dječicu su prostrli prema hramu božjem,

Ditčicu prostriše prama templu božjem,

a oltar odozgo prekrili cilicijem.

a oltar pokriše zgora cilici(j)em.

Tada su svi jednim vapajem molili govoreći,

Tad svi jednim vapjem moljahu govore,

“Bože, u kome je sva snaga,

“Bože, koga u svem kripost svaka more,

pogledaj na nas odozgo i čuj naše glasove,

 pozri nas odzgore i glase naše čuj,

te, od onih koji nas sada more, oslobodi nas strahova.

ter, ki nas sad more, strahov nas obaruj.

Ti ne daj da ova pogibelj pogodi narod,

Ti ne daj da ovuj pogibil prime puk,

narod ovaj tvoj, kojoj ga misli izvrće ljuti vuk.

puk ovi tvoj, kojuj dat misli ljuti vuk.

Jakost tvojih ruku neka slomi

Jakost od tvojih ruk oblomi ovoga

oružje, strijele, lukove onih koji ne štuju Boga.

oružje, strile, luk, ki ne čtuje Boga.

A ne daj da premjesti stanište tvog grada,

A ne daj da tvoga grada stan primisti,

i da onečisti oltar ovoga hrama.!

 i templa ovoga oltar onečisti!

Za slavu tvoju svaki se dan na njega stavlja pretilina

Svagdan se na nj misti za slavu tvoju tov

žrtve, koja čisti grešnike od grijeha.

 žartja, kono čisti grišnike od grihov.

Vidiš li kako on po svijetu jureći,

Vidiš li kako ov po svitu tekući,

lovi krvavi lov, derući, koljući

lovi karvavi lov, derući, koljući

i gradove ruši? Ti Jeruzalem

i grade orući? Ti Jerosolime

čuvajući obrani, da ga ne opkole,

ubran čuvajući, da ju ne obime,

i da mu okolicu ne osvoje, ni blaga njegova, koja

Ni mista nje prime, ni blaga njeje, ko

ne skupimo u dvije, tri zime, nego u sto godina

ne dvi, ni tri zime kupismo, da lit sto

i u još deset puta toliko, otkako si ti tu naselio

i još desetkrat to, od ko ti tuj stavi

ovaj puk, koji nije bio gol ni kada je Egipat ostavio.

puk ovi, ni tad go kad Egipt ostavi.

Ne daj da majka ostane bez sinova,

Ne daj da se izbavi milih sinak mati,

te da se ne zadavi, kada neće moći gledati

ter se ne zadavi, ne moguć gledati

gdje će ih sve žestoko vezati,

gdino ih vezati svih budu žestoko,

i udarajući odvoditi u daleko ropstvo.

i bi(j)uć peljati u robstvo daleko.

On je toliko nemilosrdan da osvojivši grad,

Nemilostiv toko on jest da grad vazam,

sve baca pod noge, ne oprašta ni ženama,

svih ključi nizoko, ne prašća ni ženam,

te ih predaje ruglu svakojakim gnusobama,

da svakim vašćinam za rugo prida jih,

gdje ih gleda javnost, gdje ih vide muževi.

gdino gleda sajam, gdi vide muži njih.

Ti obuzdaj moć ovih koji svojom žestinom

Ti stegni moć ovih ki svojom žestinom

nadmašuju sve lavove jačinom svoje sile.

nadhode lavov svih sve sile jačinom.

Ako im ti svojom vlašću nećeš zabraniti,

Ako im ti tvojom vlastju neć zabranit,

tko je taj koji sam sebe može obraniti?

tko je ta ki sobom more se obranit?

Ti se dakle udostoji sačuvati nas, Bože,

Ti nas poni shranit dostojaj se, Bože,

i njih tu ne učvrstiti. Krijepost tvoja sve može.

njih tuj ne ustanit. Kripost tva sve može.

Tebi se pokoravajući molimo u suzama,

 Tebi se podlože molimo u suzah,

ne daj da nas bace u tolike jade.

ne daj da nas slože u tolicih tugah.

Od mačeva, od užadi, kada god si htio,

Od meči, od uzah, kad si godi hotil,

i od jačih ruku ti si nas oslobodio.

 i od jacih rukah ti nas si slobodil.

Tis si nas vodio preko mora po suhom,

Ti nas jesi vodil prik mora po prahu,

one si potopio koji su nas tjerali.

onih si potopil kino nas tirahu.

K tomu strašeći se tebe, kako si nam obećao,

Po tvom jošće strahu, kako obita sam,

oni koji su ovdje stajali, uzmaknuli su pred nama.

kino ovde stahu, ustupiše se nam.

Pogledaj dakle k nama, Gospodine, sada,

Pogledaj poni k nam, Gospodine, sada,

milost svoju pošalji nam, kao i tada.

milost tvu pošlji nam, kakono i tada.

Ufanje i nada naša samo si ti,

Ufan’je i nada naša sam jesi ti,

ti ne daj da nama vlada onaj koji nije s tobom.

ti ne daj da vlada nami ki s tobom ni.

Griješni smo, Bože, mi, ali gdje je tvoja milost?

Grišni smo, Bože, mi, da milost tva gdi (j)e?

Puk tvoj niti pije, niti jede. Pomiluj, vapi.

Puk tvoj ni p’je, ni ji. Pomiluj, upi(j)e.

Pomiluj, tebi je dostojno udijeliti

Pomiluj, tebi je dostojno stvoriti

milost onima koji je od tebe budu molili.

milost onim ki (j)e budu ti prositi.

Mi ćemo ti služiti i dušom i udovima,

Mi ćemo t’ služiti i dušom i udi,

zakon ispunjavati, pomoć naša budi.”

 zakon obslužiti, pomoć naša budi.”

Tako su ovi ljudi vikali plačući,

Tako t’ ovi ljudi vikahu plačući,

u takvoj nevolji zvali su Boga.

u takovom trudi li Boga zovući.

Elijakim tješući ih, reče: “Kažem vam ja

 Eliakim tišući njih, reče: “Dim vam ja

da će Bog, vas uslišati, i imat će milosti.

 da Bog, vas slišuć, i imit će smiljen’ja.

Postove i molitve samo ne zanemarite,

Poste ter moljen’ja listo ne pustite,

djelo poniznosti svaki dan prikažite.

dilo ponižen’ja svagdan prikažite.

Ali se spomenite Mojsija, kažem vam,

Nu se spomenite od Mojsesa, vam dim,

i dobro vidite koga je pobijedio i čime.

tere dobro vi(j)te koga dobi i čim.

Dođe u Rafadim kralj Amalek, htijući

Pride u Rafadim Amalek kralj, hotuć

da sa svim božjim narodom bije boj, misleći

da z božjim pukom svim boj bije, uzdajuć

da je vrlo moćan oružjem i mnoštvom

da je vele moguć oružjem i mnoštvom

te da će ih sve potući kada je došao na to mjesto.

ter da će svih potuć došad na mistu tom.

Ni mačem ni štitom Mojsije ga nije pobijedio,

Ne mečem ni šćitom Mojses dobi njega,

nego udarcem molitve, porazio ga je svega.

da molitve hitom, i pobi ga svega.

Tako će i ovoga zločinca poraziti

Tako će i sega zločinca pobiti

Bog vaš, ako njega budete molili.”

 Bog vaš, ako njega budete moliti.”

Počeli su postiti, slušavši te riječi,

Pričaše postiti, te riči slišeći,

i žrtve prikazivali, uvijek moleći.

 i žartja činiti, udilje moleći.

Vrećišta su nosili, po glavi opepeljeni,

 Vrićišća noseći, po glavi luženi,

moleći se da ih Bog pohodi.

da budu proseći Bogom pohojeni.

Kada je Holoferno čuo taj ognjeni glas,

Kada ču ognjeni Oloferne taj glas,

da su zaposjednuti prilazi gorskih staza,

da su zasedeni puti od gorskih staz,

i da židovska vlast spremno čeka boj,

i da židovska vlas prip(r)avno čeka boj,

začudio se i zgrozio se i zbog toga je bio gnjevan.

 čudi se i starši vas i gnjivan bi zatoj.

I sazvao je u svom dvoru amonske vojvode:

I sazvav u dvor svoj amonske vojvode:

“Tko su”, reče, “ovi koji po vrhovima hodaju

“Tko su”, reče, “ovoj ki po varsih hode

stražareći prolaze? Koji li gradovi? Kakva im je vještina?

bljudući prohode? Ki gradi? Ka hitrost?

Ima li ih mnogo, kolika im je jačina?

 Mnogi li se plode, mnoga li njih jakost?

Da imaju smionosti stati protiv nas?

Da im(i)ju sminost stati protiv naju?

Zar našu hrabrost i moć ne znaju?

Ali našu hrabrost ni sile ne znaju?

Samo za nas ne mare, toliko su smioni,

Sami nas ne haju, toliko su smini,

te nas ne susreću s počastima kao drugi?”

ter nas ne sritaju s častju kako ini.”

To rekavši, zapjene mu se usta, zubima zaškripi,

To rekši, zapini usta, zube sharsti,

a njima namjeni zla svake vrste.

a njim ti namini zala svake varsti.

Splete prste s prstima, a glavom zakima

Splete parste s parsti, a glavom pokima

i od tolikog gnušanja zavrti očima.

i od toke garsti zavrati očima.

Svakog od njih je bilo strah gledati ga u lice,

Svaki jih strah ima gledat ga u lica,

gdje mrmlja među njima, te se duboko naklone,

gdi marmnje meu njima, ter obrazom nica

kao djeca kaža učitelj kaže: “Tiho!”

stahu, kako ditca kad skulan di: “Quitto!”

Te zgrabivši bič vikne srdito.

Ter pojamši biča zakrikne sardito.

Jamačno prvi poglavica Amoničana,

Parva stanovito glava od Amoniti,

Ahior, ponizno počne govoriti:

Akior, uhilito poča govoriti:

Udostoji se poslušati, gospodine,

 “Hti(j) se dostojiti slišat, gospodine,

jer ću ti reći istinu o tome.

jer ću ti praviti od togaj istine.

Pa ne treba pred tobom iznositi laži,

Ni bo tribi hine da k tebi donesu,

niti stvari drugačije, nego kakve jesu.

ni stvari ke ine, nego keno jesu.

Ovo su krajevi naroda, koji su sa zemlje kaldejske

 Puka strane te su, ki s zemlje kaldejske

došli na zemlje koje su mezopotamske.

k zemljam pride ke su mesopotamejske.

Jer su sebi odabrali slavnog nebeskog Boga,

Jer slave nebeske Boga sebi obraše,

ostavili su bogove koje su njihovi pretci štovali.

ostaviv boge ke otci njih čtovaše.

I Haranu su počeli tada prebivati,

U Karah počaše tada pribivati,

kada su počeli vjerovati u jednoga Boga.

 jednoga kad jaše Boga virovati.

I kada je  glad počela pristiskati sav svijet,

I pokol stiskati glad mnogi ja vas svit,

taj narod, digavši se, počne stanovati u Egiptu.

taj puk pojde stati, dvigši se, u Egipt.

Gdje je ostao četiristo godina i bio je toliko mnogobrojan,

Gdi sta četarsta lit i bi toko množan,

da ga nitko nije mogao izbrojiti.

da nitkore sbro(j)it njega ne bi možan.

Egipatski premoćni kralj više nije imao mira,

Egipski premožan kralj nima jur mira,

što se taj ponožan narod toliko raširio.

da taj puk pobožan toko se razšira.

Te ga je tako maltretirao mučeći ga radom,

Ter ga tako stira rabotom parteći,

da je on već posrtao od truda hodeći.

da on jur ponira od truda hodeći.

Zato se počnu moleći zazivati Boga,

Zato se moleći vapiti k Bogu ja,

Bog jer je njega ljubio, zadao je rane Egiptu.

Bog njega mileći, Egiptu rane da.

Kada, da idu od tamo, Egipat im dopusti,

Kada, da idu tja, Egipt jim dopusti,

tada srdžba Božja stane, nevolja popusti.

tad saržba Božja sta, nevolja popusti.

Ali jer je kralj Egipta pokajao,

Da jer se uzgrusti kralju od Egipta,

na njih ti navali, da ih pohvata,

na njih ti pripusti, li da jih pohita,

da ih pohvata i okuje, kako bude mogao,

pohitav uplita, koko bude moći,

u teški posao bez imicanja, danju i noću.

trudom brez izvita, u dne ter u noći.

Tada Bog pokaže svoju moć, onima koju bježali,

Tad Bog svoje moći skazav, ki bižahu,

pošalje im pomoć, jer su se bojali.

posla jim pomoći, jere se bojahu.

Na kraj mora su stali, more se razdvoji,

 Nakraj mora stahu, more se rastupi,

narod po suhom tlu naprijed je krenuo.

puk po suhu prahu naprida postupi.

Za njima je krenuo kralj sa svom vojskom,

Za njimi pristupi kralj svimi silami,

more ga opkoli i pokrije vodama.

 more ga obstupi i pokri vodami.

Pomiješa kola s ljudima, konje, mačeve,

Zamisi s kolami ljudi, konje, meče,

koplja sa zastavama, nitko ne pobjegne.

kopja s korugvami, nitkor ne uteče.

A kada narod prođe kroz Crveno more,

A kad puk proteče kroz Čarljeno more,

k pustinjama pritrče sinajske gore:

 k pustinjam priteče od Sinajske gore:

vodu koju nisu mogli piti od gorčine,

voda ku ne more od gorčine piti,

postane slatka i svatko je se mogao napiti.

slatka bi i more svak je se napiti.

Četrdeset godina im je s nebesa davao manu,

Četardeset liti s nebes jim dažji man,

kruh, kojim su se nasitili, skupljajući ga svaki dan.

kruh, kim se nasiti, beruć ga svaki dan.

Na koju god stranu su pošli,

Na koju godi stran sobom obratiše,

sela, gradove i kuće bez borbe su dobili.

sela, grade i stan prez boja dobiše.

Jer se borio za njih uvijek njihov Bog,

Jere se arviše za nje vazdi Bog njih,

nikad nisu izgubili, osim kada ih je grijeh obuzeo.

nigdar ne izgubiše, ner kad grih sape jih.

Jer kada su uzeli tuđe bogove ostavivši

Kad bo bogov tujih pri(j)aše ostaviv

svoga Boga, Bog ih je sve pofložio svom gnjevu.

Boga svoga, Bog svih podloži pod svoj gnjiv.

Neki mrtav, neki živ u ropstvo je otišao,

Niki mart, niki živ u hlapstvo idiše,

neki je sve izgubio ostao je uplakan.

niki sve izgubiv plačan ostaniše.

Opet ih je povratio Bog u prvo stanje,

Opet jih varniše Bog u parvo stan’je,

kada ih je vidio da su se pokajali.

kada jih vidiše čineći kajan’je.

S njegovom su milosti kralju u Kanaanu

Po njega smiljen’je kralju Kanane(j)u

nanijeli rasap i još kralju Jebuseja,

daše rasčinjen’je i još Jebuse(j)u,

i s njim Perižana, i Eteja uz to,

 i s njim Fereze(j)u, i Eteju toje,

kraljevima Eveja i Amoreja također.

Eve(j)u i Amore(j)u kraljem još tokoje.

Kada su sva mjesta njihova koja su gdje god imali

Sva mista njih koje godir gdi imihu

učinili svojima, živjeli su u miru.

učinivši svoje, u miru živihu.

Dobre sreće su bili oduvijek pa do zauvijek,

Dobrosrićni bihu vazda der do vika,

dok ne zapadnu u nekakva zla.

dokol ne padihu u prezpravdja nika.

Nije još velika svjetlost, ophodila svijet

Ni jošće velika svitlost, obhode svit

tolika vremena, nije navršila mnogo godina,

vrimena selika, svaršila vele lit,

otkako je taj narod bio odveden i živio

da je zaveden bit puk ovi i živil

u tuđim mjestima, jer je bio sagriješio.

u strane tujih mist, jer biše sagrišil.

Pak se obratio Bogu svom, i Bog ih je njihov

Pak se je obratil k Bogu svom, i Bog njih

oslobodio iz neprijateljskih okova.

jest jih oslobodil od uze protivnih.

I u tim mjestima, vrativši se, leže,

I u mistih ovih, povarnuv se, leže,

te u rukama svojim Jeruzalem drže.

ter u rukah svojih Jerosolim darže.

Sada, mili gospodine, izvidi istinu,

Sada, ki teg teže, mili gospodine,

da li one koji obrađuju zemlju grijeh sapinje.

jeda j(i)h grih steže, izuvij istine.

Jer ako kod njih postoji nekakav grijeh

Jer ako krivine ke jesu dilja kih

Bogu ne pada na pamet da im više pomogne,

 Bog se ne pomene da jur pomože njih,

idemo naći one, koji su zgriješili,

Pojdimo najti jih, komu su zgrišili,

Bog će ih odmah predati tvojoj sili.

 Bog će pridati jih tudje tvojoj sili.

Ako nisu skrivili svome Bogu,

 Ako l’ prevridili nisu svomu Bogu,

sila i lukavstva neće ih nadvladati.”

moć sa hitri dili njih ti ne premogu.”

Tako po razboru govori Ahior,

Tako po razlogu besidi Akior,

da razbor pod nogu postavi nerazbor.

da razlog pod nogu postavi nerazbor.

Ali ovo se svim vezirima učinilo kao opomena,

 Jer vidit bi ukor ovo vezirom svim,

pitali su se može li mu se tko oduprijeti.

čude se da opor može tko biti njim.

I rasrđeni time pomislili su u onaj tren,

I razsarjeni tim jaše mislit on čas,

da ga optuže, da ga danas pogube.

da ga obvargu zlim, da ga zgube danas.

“Tko je”, reče “ovaj pas koji misli da neće

“Tko je”, riše, “ov pas ki vo mni da neće

narod onaj, kada nas ugleda, okrenuti leđa?

puk oni, zgledav nas, obratiti pleće?

I na gori stojeći da će izdržati,

I na gori steće da će osiditi,

da će nam se smjeti usprotiviti ne bježeći?

da će ne bižeće protivit nam smiti?

Narod koji ne zna ni kao pješak ići, ni na konju jahati,

Ki ni piš hoditi, ni na konju sidit,

niti se zna štitom štititi, niti mač u bitku nositi.

 ni se zna šćititi, ni meč u boj nosit.

Idemo ih zatrti ili ih poklati,

Pojmo jih zatirit ali jih poklati,

ako se budu opirali. Tada će spoznati

ako se budu rit. Tada će poznati

što znači rugati se, himbeni Ahior

ča se je rugati, hinbeni Akior

kada i njega budemo bacili s ovih gora.

 kad i njim metati budemo s ovih gor.

I sav će židovski narod vidjeti da je bog

I vas ž(i)dovski dvor vidit će da je bog

Nabukonozor, taj koji je toliko moćan,

Nabukodonosor, ki (j)e toliko mog,

a e Gog ni Magog.” Tako su se srdili,

a ne Gog ni Magog. “Tako se sarjahu,

tako su dizali smrad na njega su ga dražili.

tako žegući rog na njega marmnjahu.

Piše u prašinu i u pijesak sije,

Piše ti na prahu i po salbun si(j)e,

onaj koji se trudi oholu goropadniku dati savjet.

ki se oholu bahu svit dat usiluje.

Jer on ne sluša istiniti nauk,

Jer on ne slišuje nauk od istine,

koji se uzvisuje u slavi taštine,

ki se uzvišuje u slavi tašćine,