Novela od Stanca

Prvi prizor

Noćnik je onaj koji luta noću.

Mladići koji se noću skitaju govore: Vlaho, Miho

Noćnici govore: Vlaho, Miho

Vlaho

Sagnjile ti kosti! Što se nisi javio?

Ognjili ti kosti! Što se ne javljaše?

Vlaho

Htio sam te probosti, da nisi skinuo masku.

Ktijah te probosti, da se ne otkrivaše.

Miho

Nisam te prepoznao, pa te zamalo sad

Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad

Miho

nisam posjekao.

nijesam te štropijao.

Vlaho

Nisi iskusan, još si mlad.

Nijes’ pratik, još si mlad.

Ovaj veliki mač.

Miho

Vidiš li ovu mačinu?

Vidiš li mčinu ovu?

Vlaho

Vidim da, sva je hrđava.

Vidim, sva je rđava.

Miho

Već je isprobana!

Bila je na provu!

Vlaho

Zato i je krvava!

Zato je krvava!

Miho

Hajde, izvadi tu svoj mač! Daj da se siječemo.

Nu ukaž’ tu tvoju! Daj da se sijecamo.

Vlaho

Neću sad, već kad se budemo mačevali!

Ne kažem ja moju, nego kad se škrimamo

Vlaho je bježao od mačevanja, odnosno nije se htio mačevati s Mihom.

Miho

A vidi obraza od mača! To je taj veliki štit?

Nut obraza od škrim’je! to ‘e taj brokjerina?

Vlaho

Zna natjerati na bijeg s Duičinih stepenica

Činit skakat umije s Duičinijeh skalina

Vlaho

propalice kao što si ti.

gamad’ju kako s’ ti.

Miho

Zato si sad bježao.

Zatoj sad bježaše.

Liti su udarci plosnatom stranom mača.

Vlaho

Sad ću ti dati sto liti!

Sad ti dah sto liti!

Miho

Koga si ono tjerao?

Koga ono tjeraše?

Vlaho

Po muku božju, kakav smijeh!

Po muku božju, smih!

Miho

Reci! Što je bilo?

Izreci! Što će bit?

Vlaho

Sad sam sreo na vratima – ne mogu ti od smijeha reć…

Sad sastah na vratih – ne mogu od smijeha rit…

Miho

Kod one prijateljice…

U one pr’jateljice…

Vlaho

…gomilu nekih mladih…

… frotu njekijeh mladijeh…

Miho

…što šminka lice?

… koja penga lice?

Vlaho

…i potjerao sam ih sve…

… i satjerah ih svijeh.

Miho

Hoćeš li mi reći kod koga?

Hoć’ mi rijet u koga?

Vlaho

Reći ću ti sve kasnije.

Rijet ti ću sve poslije.

Miho

Kod onoga iz Podmirja?

Iz Podmirja u onoga?

Vlaho

Po muku božju, ne!

Po muku božju, nije!

Miho

Poričeš! Smiješan si, tajiš stvar ni za što!

Zanijekao s’! Smiješan t’ si, tajiš stvar od ništa!

Vlaho

Kod onih, čudan si ti, starica s Garišta.

U one, čudan t’ si, stareži s Garišta.

Miho

Kurvin sine, s kime si se sastao

Kurvine zlostare, s kijem ti se ‘e sastala!

zbog vrča-zbog pića

Miho

triput si izgubio obraz zbog vrča

Obraza od bokare ka je triš opala!

Vlaho

A gdje si ti do sada bio? Kako li si iz očeve

A ti gdje s’ dosle bio? Kako li s’ od oca

Vlaho

kuće izaći smio?

iz kuće izit smio?

Miho

Stvarno imam smiješna oca!

Bogme imam smiješna oca!

Miho

Zaključa me u kući, a ja, kad večeram,

Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram

Miho

pravim se da idem gore leći, a zapravo gledam

fengam poć leć gori; a ja ti omijeram

Miho

kako ću se spustiti kroz neki prozor

kako ću se kalat niz njeku funjestru

Pjastra je zaštitni grudnjak za mačevanje.

Miho

i, kad svi odu spavat, obučem pjastru

i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;

Miho

kacigu na glavu, štit na bedro u trenutak

čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas

Mačina je veliki mač.

Miho

stavim, a ovu hrđavu mačinu na pas,

stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,

Miho

pa se spustim niz konopac na ulicu,

pak se niz konopac na ulicu kalam,

Miho

a mudri moj otac misli da sam u krevetu.

a mudri moj otac u odru mni da sam.

Ne sjećaju li se da su i oni bili lovci…(misli se da love žene i zabavu).

Vlaho

Smiješni su ti očevi! Ne sjećaju se

Smiješni su oci ovi! Neće im se njekad

Vlaho

da su i oni svi bili lovci kao i mi sad,

da su i oni bili svi lovci kako i mi sad,

Vlaho

što noću lovimo kao i sove.

ki noćno lovimo kako i jeji.

Miho

Takav je svijet!

Taki e’ svijet!

— 

Hasas je kapetan noćne straže (policija).

Vlaho

Nego budući da se bojimo hasasa, reći ću ti…

Neg er se bojimo hasasa, ja ću t’ rijet…

Miho

Poserem ti hasase! A što će ti hasasi?

Useru hasase! Ter što će hasasi?

Miho

Čuvaj se Place, ondje svuda gmižu.

Od Place čuva’ se, indje svudi lazi.

Vlaho

Hajdemo! Imaš li negdje što?

Ho’mo ta! Gdigodi imaš što?

Miho

Je li tvoj?

Je li tvoj?

Miho

Bogme imam.

Bogme imam.

Vlaho

Daj dođi!

Da hodi!

Miho

Ali prvo čuj ovo!

Nu prvo čuj ovoj!

Vlah je seljak iz stočarskog zaleđa Dubrovnika.

Miho

Sinoć je došao neki smiješan Vlah

Sinoć je došao njeki Vlah smiješan

Miho

i, jadan, nije nigdje u gradu našao smještaj,

i nebog nije našao u gradu nigdje stan,

Radi se o Velikoj Onofrijevoj česmi.

Miho

pa se naslonio na fontanu kraj zidina,

ter se je prislonio prid fontanu uz mir,

Miho

donio je kozlića, i komad masla, i jedan sir.

kozle je donio i grudu i jedan sir.

Miho

S njim sam se do sada zezao, – smiješan je!

Š njime sam dosada sprdao, – smiješan je!

— 

Ljulja se,  drijema mu se, pospan je.

Miho

ali mu glava pada od sna, umoran je.

ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.

Miho

Hajdemo se našaliti s njime!

Da’ da mu kugodi novelu učinimo!

Vlaho

Zaboga, daj dođi! Koga ovo vidimo?

Per Dio, da’, da hodi! – Koga ovo vidimo?

Vlaho

Sad ću na njega krenuti!

Sad ću na nj udarit.

Miho

Daj mu deset liti!

Da’ mu deset liti!

Vlaho

Koji će vrag ovo biti? Vrag će se s njim tući.

Ki će vrag ovo bit? Vrag se će š njim biti.

Miho

Nedostaje ti hrabrosti, po muku božju, to je!

Ne basta t’ animo, po muku božju, to!

Miho

Daj da mu se javimo. Kume, javi se!

Da’ da mu se javimo. – Cumpare, fa motto!